nportal
Nportal - Sadržaj izdvojen po datumu: Srijeda, 01 Studeni 2017

Samo bi povjesničari, koji prate migracije stanovnika za ratova i pogroma, mogli povezati današnju crkvu Domino s bijegom Solinjana u 7. st. kad su se iz svoga izloženog grada morali rasuti po otocima i još dalje, do današnjeg Dubrovnika koji je zbog skučenog prostora bio ograničen novim izbjeglicama.

Matejašević spominje Solinjane koji da su ispod vrata Grada podigli svoju crkvu - Omnium Sanctorum (Svi Sveti), u narodu kasnijih stoljeća prozvanu Domino. Ta je crkva zasjela blizu mjesta koje je već tada bilo prometnica od zapadnih gradskih vrata i pošto je svaki put križište putnika, poslužila je kao nukleus novog i razgranatog gradskog prostora. Spominje se prije statutarnih odredbi 1186., u kodifikaciji Statuta 1272.; mjesto joj je previše značajno da bi se u budućem proširenju Grada previdio njezin položaj. Uostalom, postojanje joj je preduvjet izgradnje svih stambenih zgrada na ovom dijelu, kuda su se u sredovječju Dubrovnika kretale kolone putnika čiji su dolasci bili određeni prema južnoj, povišenoj strani unutar prethodnih gradskih zidina. Danas je, bez arheoloških radova, a koje bi morale ući u temelj crkve i ulica u blizini, teško zamisliti njezin prvotni izgled. Sigurno je u njoj ostala predromanika, možda se u temeljima nalazi i po koji trag kasne antike kojim bi arheolozi složili sliku predgrađa.

Sudbina joj je bila nestalna i promjenjiva, ali su se za nju uvijek otimala bratstva i ostavili u njoj traga graditelji, uzimajući ovaj nepravilni četverokut kao izazov planske izgradnje u vremenima kad Grad nisu još bili preokrenuli potresi, a zgrade u susjedstvu imale puno manju tlocrtnu markicu i penjale se u visinu i do četiri kata da bi iz reprezentativnih loggia i ispod četverostrešnih krovova hvatale sunce, zrak i svjetlost. Domino je danas sa svojim baroknim ruhom crkva kojoj je Velika trešnja potpuno izmijenila lik, iako joj se mjesto nije pomaklo iz prethodnog ležišta, niti je, poput nestalih gradskih vrata, prošetala do nove lokacije.

Krenemo li Vratima od Pila i zaokrenemo prema Velikoj Onofrijevoj fontani, trebamo prebrojiti još pet ulica koje se prekidaju vodoravnom Ulicom od puča i tek potom na raskrižju Široke proći uz palaču Giorgi - Mayneri i tu, gdje počinje Ulica za Rokom, naći Omnium Sanctorum - današnji Domino. On je okrenut onim gradskim vratima koja su ostala zazidana u samostanu Klarisa, ali mu se s lijevog boka nalazi Prolazna, pa Hliđina i Ulica Sv. Josipa. Ta je ulica nekad nosila naziv Vrata Celegne, a na ovom se prostoru nalazili puči. Oni su pitkom vodom snabdijevali građane i nije previše smetalo što je Nikoleta Sorgo nakon smrti muža Jakova 1399. odredila da se baš tu izgradi Jakovljeva crkva s hospitalom. Ta je prvotna crkva bila pomaknuta južnije, jer 1472. Malo vijeće dozvoljava da se ona produži do ulične crte, ali tako da se time ne dokine pravo općine na puče u blizini. Jedan od pučeva spominje Statut joj 1272. i očito je bio velik, obilat vodom kad se čitava lokacija za noviju crkvu udovice Nikolete kasnije prozvala Sv. Jakov na pučima.

Stara je crkva poslije potresa potpuno srušena. Na njezinom je mjestu izgrađen današnji Sveti Josip zaslugom bratstva drvodjelaca, ali su nekadašnje regulacije, ona Vrata Celenge, pa Hliđina, Široka, Za Rokom, od Domina i prije postojale u staroj kodifikaciji Statuta pod zidinama civitasa, a uz njih Budislavljeva kula i Vrata od Kaštela čiji je produžetak današnja Široka ulica. Pogledamo li danas Domino i crkvu Sv. Josipa, učini nam se da ih dijeli oveliki prostor. Uistinu nije bilo tako na ovom malom području pa se ubožnica i ograđeno dvorište Duha Svetoga skoro dodirivalo. Jedna sudska presuda od 20. lipnja 1255., akojom se općini dosuđuje neko zemljište do grada, spominje kako je do njega crkva Svih Svetih, a mjesto joj je precizirano kolibom majstora Radizija.

Proći će tek nekoliko desetljeća od ustroja Statuta, a uz staru se crkvu prodaju mnoge kuće. Prostor postaje veliko gradilište i zona ulica. U središtu im je Široka, različita po gabaritu kao da je označavala graničnu crtu između privatnog i nadbiskupskog zemljišta. Duh Sveti je imao predromanički korijen i pored njega je vodio kasnoantički put od zapadnih vrata do prvotne katedrale. Mjesto je bilo prometno, to su bila vremena kad se zelena, plodna padina Bergatuma nudila obradi, dubrava silazila niz južne padine Srđa, a nasuprotno Lausu postojale najstarije dubrovačke crkvice.
Zabilježeno je da je 1452. na Dominu izvršena pregradnja te ona postaje trobrodna građevina, nosi stupove u sredini i polustupove uza zidove. Svodovi su joj bili križni, uz sjevernu joj je stranu bila prislonjena kapela Sv. Apolonije (danas je to sakristija crkve), a iz nje je vodio prolaz za rektorovu kuću u susjedstvu. Koliko li je Grad tih stoljeća računao na svaki, i najmanji prostor, kako li je u njemu tek vrio život! Nije bilo crkve da uz nju nisu povezane bratovštine, ti starinski cehovi koji su se dijelili u dvije grupe: jedni su bili strogo vjerske formacije, drugi, pod patronatom crkava, štitili pravila i potrebe zanata.
U Dominu su sjedište imali bratimi bičevalaca (spominju se 1255.), a bili su uočljivi bijelom odorom s kapucom na glavi. Oni su ostatak srednjovjekovnog nazora da je život na zemlji tek prolazno iskušenje pa da se za drugi svijet treba očistiti, trapiti vlastito tijelo, patiti i činiti pokore. Možda bi nas uhvatila jeza da smo u nekim predvečerjima minulog života naišli na ove bijele kolone, da smo ih ugledali u procesijama, u prolazima strinskih ulica i mračnim dvorištima uz Sv. Roka, Josipa i pred vratima Omnium Sanctorum. Ta se bratovština posljednji put spominje u 16. st., a nakon toga joj nestaje traga kad je renesansni život u ojačani i prošireni Grad donio svjetlost i životnu radost.

Domino je bio dom kamenara i zidara. Ponegdje ih nalazimo pod nazivom Bratovština od Domina ili od Svih Svetih. Da je bilo zaviriti u crkvu prije potresa, našli bismo da se čitavom dužinom redaju grobovi, a po njima uklesane livele pa alati koji su podigli kuće s gotičkim balkonima niz Placu, niz Široku i kojima se jednako pomno gradilo crkve i male ubožničke kućice do ispod mira u tijesnim zakucima.

I sada se još može vidjeti jedan grob kamenara uz crkveni ulaz. Na gornjoj, u zid užlijebljenoj ploči naziv je bratstva, a pod njom jednostavna ploča, napukla po sredini. Pa da bi se nakon bičevalaca i zidara, a oni su kost i tkivo Grada, unijelo u Dominu pučkog veselja i da bi se hod ljudstva potpomogao crevjama, papučama, cokulama (drvenim i teškim), crkva je pružila ruku i bratstvu crevjara. Ti su majstori imali pune ruke posla, dnevno su obrađivali kožu u Tabakeriji, tamo donosili runjevinu, krojili, štavili, u butigicama držali po desetke kalupa, a štovali svetog Krispina.

Dubrovčani su tog sveca zvali Grišpin, a svi su mu sljedbenici imali čast i obvezu o blagdanu sv. Filipa i Jakova balati u novim crevjama pred knezom. U baletne redove nisu primali bilo koga. Čim bi bratim navršio 45 godina, mogao je sa strane gledati gdje mlađi čine manekenski ispit za novu sezonu. Prije toga bi stupali Placom, papučare su primili u bratstvo te 1763., nosili su lutku Bembelija, a Antun Sasin im je čak komponirao Mužiku od crevjara. Domino je imao svoje rektore pa kad se negdje 1508. rodio Marin Držić, nitko nije mogao znati da će taj budući svećenik jednom pisati komedije ne libeći se zaviriti u kese škrtaca koji su u mladosti preskakali balkone da bi o pokladama izvodili šale s ostarjelim Vlasima pred Malom fontanom. Bit će da je Vidra, kad bi ga pritisli dužnici, znao zamaknuti u mrak Sv. Apolonije pa odatle u kuću, preko puča uz Sv. Jakova i odatle u porat pa u Rijeku dok se duhovi ne smire!

Proći će ravno stotinu godina od smrti Marina Držića, koji se Gradu nije ni smio iz tuđine vratiti, zbog onih urotničkih pisama, a Grad će u nekoliko sekunda srušiti najstrašniji potres i ispod kamena smrviti samostane, palače, crkve, Dvor, zlato i kosti. Sravnjen je Domino, razrušen Jakov u susjedstvu, Sv. Andrija jesletio niz strminu na Domus Christi, Sv. Marko - Bartolomej ukopao djecu iz crkvene škole, na današnjoj Gundulićevoj poljani kuće potonule, a pod njima se prolomilo more iz nasipa. Kamenari će od 1675. - 1705. obnoviti svoju crkvu, ali će je izgraditi u baroknom slogu, longitudinalnu, jednobrodnu, s tri razine kamenom opločane podnice ispod kojih je veliki prostor kripte. Bočne će joj zidove rastvoriti okruglim prozorima, profilirati vijenac koji spaja zidove sa stropom. Ulazna će vrata rastvoriti bogatim portalom s lučnim okvirom istaknute baze i s kapitelom pa kamenim vijencem uz ulaz i uz bočne prozore. Rozetu će napraviti jednostavnu, sličnu roti drvenog kara, ali kad su zidari slagali kamen, klesali su ga fino i nisu srušili čvrstu kapelicu Aplonijinu. Na vrh crkve su potom postavili preslicu, dekoriranu kamenim rombovima i volutama.

U sakristiji, gdje postoji jedan kvadrić sa zaboraveljnim moćima, još se nalazi statut kamenara s početka 20. stoljeća, a ostatak crevjara (3 postolara i jedan kožar) mali su, ali živi dio onoga temperamentnog svijeta koji je klesao i krojio, gradio kuće i podizao ulice i za svaku nogu u Gradu imao kalupe na koje je veselim okom iz daleka gledao sveti Grišpin, presnosi effect.hr tekst Tereze Buconić Gović.

 

Tereza Buconić Gović/Effect.hr

Objavljeno u Vremeplov

Vjernici diljem Dubrovačke biskupije danas su povodom Svih svetih pohodili svete mise na grobljima, ali i u lokalnim crkvama kako bi na poseban način molili za svoje pokojne, ali i razmišljali o "proslavljenoj Crkvi", svim svecima za čiji se zagovor kod Boga rado mole. U Crkvi Male braće večernju je misu predvodio fra Stipe Nosić koji je istaknuo da je liturgija slavlje i da se na misi zapravo slavi pa i onda kada se tuguje i plače zbog gubitka bliskih osoba.

"To je slavlje koje obavljamo na zemlji, a vjerujemo da i naši dragi to isto rade u nebu među mnoštvom svetaca. Zato su danas na svetkovinu Svih svetih groblja puna, ljudi se hoće ujediniti sa svojim pokojnicima koje slave Boga i biraju mjesta posljednjeg počivališta da bi tu slavili Euharistiju. Time se na vidljivi način povezuje crkva nebeska, proslavljena i ona trpeća, ovdje na zemlji. Mi smo na putu prema toj proslavljenoj Crkvi koja slavi Boga, ali slavimo i ovdje. Isus nam je zato dao znakove kruha i vina što u liturgiji zovemo predokusom vječnog slavlja. Ovdje bi na oltaru trebali okusiti ono što ćemo zajednički slaviti s našim pokojnima u nebu. U ovoj perspektivi treba razumjeti i riječi današnjeg Evanđelja o blaženstvima, siromašnima, krotkima, gladnima, ožalošćenima koji će u Bogu zadobiti svoje blaženstvo i koji će se pridružiti mnoštvu svetaca. Danas i u ovom slavlju pokušajmo osjetiti da smo jedno s crkvom koja slavi Boga, sa svetima kojima se obraćamo i tražimo njihov zagovor ", poručio je s ambona fra Stipe Nosić.

 

Leona Rašica

Objavljeno u Vijesti

Veganstvo proizlazi iz latinske riječi vegetus, što znači svjež, zdrav i pun života ili homo vegetus, što znači tjelesno i mentalno zdrava osoba, koja ima uravnotežen filozofski smisao za život. Riječ vegan formirao je Donald Watson, 1944.u Leicesteru u Engleskoj, koji je s još nekoliko članova Vegeterijanskog društva želio osnovati u društvu podskupinu vegeterijanaca koji ne konzumiraju ni mlijeko ni mliječne proizvode. Kako je taj prijedlog bio odbijen, Watskon osniva Vegansko društvo, koje zagovarapotpuno biljnu prehranu, isključujući meso, ribu, jaja, mlijeko i mliječne proizvode i med. Veganstvo označava filozofiju i način života koji isključuje sve oblike okrutnosti i iskorištavanja životinja za hranu, odjeću ili bilo koju drugu svrhu. Vegani su protiv korištenja kozmetike i lijekova ispitivanim na životinjama, protive se zoološkim vrtovima i cirkusima, promoviraju udomljavanje životinja.

Često se postavlja pitanje vegeterijancima, a pogotovo veganima: „A što onda jedeš?“ Veganska prehrana temelji se na žitaricama, voću, povrću, algama, mahunarkama. Dobra veganska prehrana zadovoljava sve potrebe ljudskog organizma.

Svjetski dan veganstva obilježava se 1.studenog, a utemeljila ga je 1994.Louise Wallis, tadašnja predsjednica britanskog Veganskog društva.

Za nove vegane ili one stare, kojima treba novih ideja, evo nekoliko prijedloga za obroke naše Dubrovkinje, Tihane Zvone, koja propagira ovaj način života:

1.Pečeni grill tofu odrezak i povrće (krumpir, tikvice, mrkva, bukovače i luk), salata od cikle i ljubičastog kupusa.

tihana slika broj 1

 

2. Pečene paprike punjene krumpirom i lukom

tihana slika broj 2

 

3. Juha od brokule, cvjetače i mrkve u koju je dodan nutririvni kvasac. Kuhana brokula i batat začinjeni maslinovim uljem, crnom solju i pečeni sejtan.

tihana slika broj 3

Ivana Žuvela Kalina

Objavljeno u Lifestyle

Uoči Dušnog dana građani posjećuju groblja, noseći cvijeće i svijeće na vječna počivališta svojih najmilijih. Bili smo danas s aparatom  na groblju sv. Ivana Nepouka u Metkoviću, pa pogledajte što smo snimili.

Nino Erceg

Objavljeno u Metković

Europski dom Dubrovnik u suradnji s dubrovačkim novinarkama i urednicama Silvom Capurso, Nilom Miličić Vukosavić, Loritom Vierdom i Ines Vlašić promiče čitanje kao preduvjet za obrazovanje i bolje životne prilike.

Što se čita? - bajke, basne i pripovijetke iz nekoliko europskih država

Gdje se čita? - u prostoru udruge Europski dom Dubrovnik na Batali (Nikole Tesle 9)

Kada se čita? - 2.11., 9.11., 16.11., 23.11. i 30.11. od 17:30 do 19:00h

"I vi možete pomoći djeci otkrivati svijet. Pridružite nam se u čitanju!", pozivaju iz Europskog doma Dubrovnik.

 

Nportal

Objavljeno u Vijesti

U svima poznatom azilu na Žarkovici uvijek ima puno posla. Čišćenje boksova, donošenje hrane, vode, šetanje tri stotine pasa, popravljanje kućica, dovlačenje deka i još mnogo toga svakodnevan je mukotrpan posao.

-       Volonteri su najjača snaga Društva za zaštitu životinja, ali bez stalnog angažmana u skloništu za životinje koje radi 24sata dnevno, već odavno je preteško, kaže Sandra Sambrailo.

Društvo za zaštitu životinja traži osobe koje će pomagati i biti za to plaćeni. Dakle, raditi za osobni dohodak i doprinose. Uz volontere, pridružite se, budite dio tima koji će raditi na skrbi o napuštenim dubrovačkim životinjama. Uvjeti za rad su poštovanje i ljubav prema životinjama, a sve ostalo je nebitno.

Više informacija možete dobiti na broj mobitela. 091 591 84 34.

Ivana Žuvela Kalina

Objavljeno u Ljubitelji životinja

KUD “SV. Juraj Osojnik” poziva sugrađane na dramsku izvedbu “Priče iz salačkih komina”, koja će se održati u nedjelju 5. studenoga, s početkom u 14 sati na Osojniku. Ovogodišnja tema biti će trganje, s dozom Držića. Vozit će i posebna linija Libertasova autobusa, koji kreće u 13 sati s Pila, staje na stanicama Tommy, Robna kuća Srđ, Nova Mokošica i Stara Mokošica. Povratak je u 17 sati s Osojnika.

 

Nportal

Objavljeno u Vijesti

Hrvatska vatrogasna zajednica pozvala je sve građane na oprez prilikom paljenja lumina za blagdane Svih svetih i Dušnog dana. Naime, kako upozoravaju, požar u ovakvim trenutcima vrlo lako nastane, velika količina upaljenih svijeća, rastopljenog voska i suhog cvijeća na grobljima može se lako zapaliti.

Ovom prilikom vatrogasci savjetuju:

Nemojte paliti svijeće i šibice u blizini suhe trave

Svijeće koje još gore i šibice ne bacajte u travu ili smeće

Ne uklanjajte ugašene svijeće dok se ne ohlade

Stare lampione i ostali otpad odlažite na za to predviđena mjesta

Ukoliko palite voštane svijeće i lampione u kućama, ne ostavljajte ih bez nadzora po izlasku iz kuće ili odlasku na spavanje ugasite svijeće

Nemojte stavljati upaljene svijeće i lampione na prozore kako ne bi došlo do požara zavjesa i namještaja.

Ukoliko ipak dođe do požara na groblju ili na objektima, odmah zovite vatrogasce na 193.

Provedite naredne blagdane dostojanstveno i u miru.

 

Nportal

Objavljeno u Vijesti

U četvrtak 2. studenog zbog radova na trafostanici bez opskrbe električnom energijom bit će mjesto Mikulići u vremenu od 11 do 17 sati, dok će u petak 3. studenog zbog radova na trafostanici bez struje biti područje Gornjeg Čela na otoku Koločepu u vremenu od 8 do 15.30 sati, priopćili su iz dispečerskog centra Elektrojug.

 

Nportal

Objavljeno u Vijesti

KMD: Odigrane 'Tri sestre', večeras filmske projekcije

Predstava "Tri sestre" u izvedbi JuljAnsambla iz Moskve sinoć je odigrana u Kazalištu Marina Držića na festivalu Dubrovnik Art Forum. Vječnom klasiku A. Čehova posvetio se redatelj / profesor Škole - studija MHAT, Viktor Rižakov, jedan od vodećih ljudi suvremenog kazališta koji je radio u različitim eksperimentalnim žanrovima.

Publika i glumci su se spojili u jedno na velikoj sceni KMD-a prilikom nezaboravne izvedbe moskovske kazališne družine!

(PROMO)

Objavljeno u Kultura
Stranica 1 od 2

Nportal

Izdavač publikacije: Neovisni portal d.o.o. za informacijske usluge i marketing

Temeljni kapital: 20.000,00 kn (uplaćen u cijelosti)

Upisan kod Trgovačkog suda u Splitu – stalna služba u Dubrovniku pod br. Tt-16/589-3, dana 27.01.2016. god. MBS: 090004038, MB 01657844
OIB 84003986390, Račun otvoren u Addiko banci
IBAN: HR7825000091101059527

Sjedište: Vukovarska 26/4, 20000 Dubrovnik