nportal crop
Nportal - Sadržaj izdvojen po datumu: Petak, 17 Studeni 2017

Vukovarska ulica večeras je obasjana svjetlom svijeća u spomen na žrtvu koju je podnio grad heroj. Dubrovački osnovnoškolci zapalili su svijeće ispred Crkve svetog Vlaha, ali i u ovoj ulici u koju brojni Dubrovčani i u ove kasne sate dolaze upaliti svijeće i tiho se pomoliti za Vukovar i sve one koji su pali. Kako u ove kasne sate izgleda Vukovarska ulica pod svjetlom lumina, pogledajte u fotogaleriji.

 

Leona Rašica

Objavljeno u Dubrovnik

Vukovar se gradom heroja zove zbog toga što su se u trenucima najveće žrtve i patnje njegovi stanovnici pokazali velikih herojima. Legendarni ratni zapovjednici, liječnici, novinari, majke i rodbina poginulih svi su se upisali u povijest u tim dramatičnim trenucima.

Dan prije konačnog pada Vukovara, JNA je zauzela Ulicu maršala Tita, Trg Republike, groblje i Vatrogasni dom. U napadu na Borovo naselje sabila je hrvatske snage u uži kompleks tvornice Borovo. Tog dana 17. studenog 1991. godine, Vukovar su napustili ljudi s na čelu s Brankom Borkovićem – Mladim Jastrebom. Skupine pripadnika obrane Vukovara koje su uspjele proći kroz protivnički raspored nastavile su s dolaskom noću 17. i 18. studenog.

Predsjednik Vlade RH je poslao pismo Vrhovnoj komandi oružanih snaga SFRJ te upozorio generala Kadijevića i admirala Broveta da zaustave napade na Vukovar jer u suprotnom “Vlada RH neće više pristajati na bilo kakve pregovore niti može dalje preuzimati odgovornost za garantiranje sigurnosti časnicima, vojnicima i njihovim obiteljima na teritoriju Republike Hrvatske”. Vlada je nakon sjednice priopćila kako se JNA ne drži potpisanog sporazuma,kako nastavlja osvajati Vukovar te kako su ugroženi životi 15 000 ljudi, od čega 3500 djece.

Tog dana iz Vukovara su stizali vapaji kako ostaju bez ljudi i strjeljiva te kako su na kraju snaga za obranu. Glavni stožer je planirao ojačati opskrbu te pokušati spriječiti srpske snage u napadima, no kraj je došao blizu.

Najteže situacije stvaraju i velike heroje. Bitka za Vukovar iznjedrila je niz izuzetnih osoba koja će zauvijek ostati u memoriji hrvatskog naroda. Ratni zapovjednici, među kojima su najpoznatiji Blago Zadro i Marko Babić, osoblje bolnice na čelu s ravnateljicom Vesnom Bosanac i Jurjem Njavrom, Kata Šoljić koja je postala svehrvatski simbol, niz drugih mladih dobrovoljaca poput Jean MichelNicoliera, znanih i ne znanih junaka, poginulih novinara poput Siniše Glavaševića i drugih.

Vukovar je danas grad posebnog pijeteta, a mjesta poput Vodotornja, memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata, spomen doma Ovčara, bolnice i velikog bijelog križa najprepoznatljivija mjesta Domovinskog rata. Vukovar je i mjesto koje su Hrvati najviše sanjali 90-ih nakon Knina. Najveći dokaz tome je klicanje stotinjak tisuća ljudi na splitskoj rivi “Vukovar, Vukovar” na riječi tadašnjeg Predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana. Nakon par godina je uspješno provedena i mirna reintegracija koju je Tuđman tada obećao te se Vukovar i simbolično vratio tamo gdje je uvijek pripadao, donosi Braniteljski forum.

 

Nportal

Objavljeno u Vijesti

Povodom 160. godišnjice rođenja jednog od velikana hrvatske umjetnosti druge polovice 19. stoljeća, slikara Mata Celestina Medovića, profesor dr.sc. Antun Karaman održao je predavanje u Galeriji Dulčić Masle Pulitika. Kako je profesor Karaman istaknuo, Medović nije bio umjetnik samo jednog stila, ali se ponajviše afirmirao slikanjem pejzaža i povijesnih kompozicija.

Medović je rođen u Kuni pelješkoj, 17. studenog 1857. godine. Vrlo rano ostaje bez oca s ostalih šestero braće i sestara. Svoje prvo obrazovanje dobio je u obližnjem franjevačkom samostanu Gospe od Loreta. Uz pomoć fratra o. Pacifika Radojevića 1868. napušta Pelješac i odlazi u samostan Male braće u Dubrovniku gdje polaže zavjet i svom imenu dodaje ime Celestin. Uvidjevši slikarsku nadarenost mladog redovnika opat Bernardino da Portoguaro, koji je iz Rima došao u posjet dubrovačkom samostanu, omogućio mu je studij u Rimu kod Lodovica Seitza, uglednog i utjecajnog slikara Nazarenca koji je slikao i freske u đakovačkoj katedrali.

Međutim, Medović je nailazio na različite prepreke pa tako nije smio pohađati državnu Akademije gdje se radilo po živim modelima (muškim i ženskim aktovima) te zbog toga odlazi München uz financijsku i moralnu podršku dubrovačkih intelektualaca. U Münchenu je Medović bio podučavan u duhu nakićenih povijesnih slika Karla Pilotya. Svojom završnom slikom "Bakanal" doživio je neočekivani uspjeh ne samo na izložbi Glaspalast nego i u mnogim europskim gradovima.

U Dubrovnik se vratio 1893. godine vrlo nesretan jer više nije vidio nikakvu mogućnost daljnjeg umjetničkog napredovanja. Franjo Rački i Izidor Kršnjavi pozvali su ga u Zagreb da se pridruži umjetničkoj koloniji koja se okupljala oko Vlaha Bukovca, koji je bio upravo napustio Pariz i smjestio se u Zagrebu. Medović tada napušta i franjevački red zbog neslaganja. Kažu da je bio oduvijek tvrdoglav i ne uvijek uzorne poslušnosti koja se u Redu prvenstveno tražila. Zagrebačka faza vezana je uz dekoraciju svečane Zlatne dvorane u Opatičkoj 10 u Zagrebu, za koju je, prema narudžbi Ise Kršnjavoga, naslikao Splitski sabor, Dolazak Hrvata, Krunjenje Ladislava Napuljskog i Zaruke kralja Zvonimira. Od 1907. godine boravi na Pelješcu gdje slika u plein airu uglavnom za vlastiti užitak, a u manjoj mjeri za materijalnu dobit. Medović se potpuno okrenuo slikanju pejsaža i marina većih dimenzija. Često slika i mrtve prirode. Za vrijeme rata Medović teško preživljava u rodnoj Kuni, slika oltarne pale kako bi zaradio. Umjetnik je obolio 1918., a potom izgubio i vid. Godine 1919. na glavnoj godišnjoj skupštini JAZU osnovan je umjetnički razred čiji su počasni članovi postali Vlaho Bukovac, Celestin Medović i Ivan Meštrović. Ubrzo nakon što je obolio premješten je u bolnicu u Sarajevu, gdje je preminuo 20. siječnja 1920. godine.

 

Nportal

Objavljeno u Kultura

Povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine večeras su upaljene svijeće ispred crkve svetoga Vlaha. U spomen na sve sudionike obrane Vukovara, grada – simbola hrvatske slobode, svijeće su zapalili učenici dubrovačkih osnovnih i srednjih škola sa svojim profesorima, nakon čega je u dubrovačkoj katedrali služena sveta misa za sve poginule i nestale hrvatske branitelje i civile u srpskoj agresiji na Vukovar. Događaj je upriličio Upravni odjel za međugeneracijsku solidarnost, branitelje i obitelj Dubrovačko - neretvanske županije.

 

Leona Rašica

Objavljeno u Vijesti

Međunarodni dan svjesnosti o prijevremenom rođenju, djeci Palčićima, obilježen je večeras na Stradunu pod motom "Naša snaga je njihova hrabrost". Udruga ''Klub roditelja nedonoščadi ''Palčići'' Dubrovnik'' svojim je prisustvom ispred Sponze i u razgovoru s građanima podizala svijest o ovom problemu s kojim se bori sve više obitelji u Hrvatskoj i svijetu. Posebno iznenađenje Palčićima i svim okupljenima bili su motoristi iz motokluba ''Dvije Rote'' koji su ih provozali Stradunom i oko Orlanda. Svečano obilježavanje završeno je puštanjem ljubičastih balona u zrak.

 

Leona Rašica

Objavljeno u Dubrovnik

Nedavno istraživanje EUROSTAT-a pokazalo je da je Hrvatska u samom začelju EU-a po konzumaciji kulturnih dobara, a upravo je to bio povod zbog kojeg je Hrvatska glazbena mladež održala konferenciju na kojoj su pokušali objasniti što je dovelo do tih poraznih rezultata.

"Mladi radije uživaju u cajkama po narodnjačkim klubovima, nego koncertima klasične glazbe jer im manjka kulture, znanja i volje za glazbenim odgojem", zaključeno je na konferenciji te institucije koja već više od 60 godina, kako kažu, promovira, promiče i potiče napredak mladih glazbenika u Hrvatskoj.

HGM godišnje producira više od 50 velikih manifestacija i glazbenih programa, koje rado i često posjećuju mladi – godišnje njih čak 15 tisuća. Mi smo udruga koja se bavi mladima, u prvom redu kreiranju kulturnih politika za najmlađi dio hrvatske populacije. No to je nedovoljno kada se pogleda koliko često i brojno mladi posjećuju narodnjačke klubove, uživaju u cajkama te na takvim glazbenim sadržajima grade svoju kulturu. Percepcija javnosti uzrokovana je krivom prezentacijom glazbenih vrijednosti u hrvatskom društvu.

Stvaraju se zvijezde od glazbenika narodnjačkog štiha, veliča se njihov privatni život i aktivnosti, nameću norme njihova ponašanja i stvara potpuno kriva slika u hrvatskom društvu što glazba istinski jeste. Taj izopačeni sustav vrijednosti se nameće danas mladima kao jedini pravi kojega trebaju slijediti te u toj nepravednoj situaciji gubi istinska glazba', izjavila je glavna tajnica HGM-a Dubravka Dujmović Kušan na konferenciji koja je održana u zagrebačkoj Mimari.

"Za svladavanje umjetničkih sadržaja potrebna je određena količina napora i znanja. A to nemaju svi, niti je takav slučaj kod svih mladih građana ove države. Stoga je razumljivo da će radije u takvom stanju otići i utažiti svoju potrebu za glazbom u narodnjačkom klubu, a ne koncertom u dvorani Vatroslava Lisinskog. Moram naglasiti da kod mladih ljudi postoji entuzijazam i volja da uživaju u klasičnoj glazbi, ali se on sustavno skreće prema nekim drugim vrijednostima u društvu, odabiranjem cajki umjesto Mozarta', dodao je predsjednik HGM-a Tonći Bilić.

Nedavno se pitanjem zašto sve više mladih ide na cajke bavila i emisija HTV-a "Oči na oči".

"Gori, jednostavno gori klub, gori sve. Ta vrsta muzike, te riječi pogode me. Takvog nečeg nema nigdje", opisao im je tad jedan mladić kojeg su srele ispred popularnog narodnjačkog kluba u Zagrebu, donosi EduCentar.

 

Nportal

Objavljeno u Vijesti

Aljaški malamut Felix uginuo je nakon što ga je vlasnik pretukao metalnom šipkom jer se usudio pobjeći s lanca. U Ministarstvu poljoprivrede tvrdili su kako su "ovakvi okrutni slučajevi, kao što je događaj u Osijeku, rijetki". Nisu, doduše, objasnili koji su to kriteriji po kojima je neki slučaj okrutan, a drugi to nije. Možda nisu okrutna zlostavljanja u kojima nema slomljenih kostiju, nema krvi i izbijenih zubi. Sve to dogodilo se Felixu, koji je nakon tri tjedna izgubio i najvažniju bitku, onu za svoj život.

Izgubio ju je i Brook pronađen u Oklaju. Nije imao slomljene kosti, nije bio krvav, zato njegov slučaj nije okrutan? Brook je gladovao danima, mjesecima, i otišao je upravo zbog posljedica gladi. Ako i nije okrutno, svejedno je kazneno djelo. Članak 205. st. 3 Kaznenog zakona kaže da će se zatvorskom kaznom od šest mjeseci kazniti "tko iz nehaja uskratom hrane ili vode ili na drugi način izloži životinju tegobnom stanju kroz dulje vrijeme". Jedini je problem što se počinitelj vjerojatno nikada neće pronaći. Brook nije imao čip, a bio je samo pas. Nikoga nije bilo briga, tko zna koliko je ljudi okrenulo glavu od njega i nije mu pomoglo. A oni koji su mu htjeli pomoći vidjeli su ga kad je već bilo kasno.

Medo je imao vlasnika, pronašli su ga bačenog kao smeće na strmini uz prilazni put prema azilu za pse na Viškovu. Svjedoci kažu da ga je 'ubilo sunce' na kojem je ostavljen. I to nakon što je dulje vrijeme živio na lancu, više gladan nego sit. Šutjeli su o tome dok nije uginuo, imao je devet godina. Je li to dovoljno okrutno?

Je li dovoljno okrutno skončala kujica Berta, koju je 50-godišnji Kninjani objesio o drvo? Nije bila njegova, samo mu je zasmetala. U Kninu je ranjen i Wolf, uz njega ubijena su dva psa i ranjen još jedan. I sve to u obračunu 78-godišnjaka sa psima koji su mu, kako je rekao, zaklali kokoši. U Međimurju je lovac ubio psa samo zato što se pojavio na travnjaku ispred njegove kuće, na zemljištu koje ni nije njegovo. Kujicu Lisu pronašli su pored Dunava, bez jedne noge, rana je još bila svježa. Oko druge noge bila joj je zavezana špaga. Je li to dovoljno okrutno?

Max je pronađen u blizini Slavonskog Broda, toliko mršav da je jedva stajao na nogama. Vidjelo mu se svako rebro. Imao je vlasnika koji nije mario za psa vezanog lancem u dvorištu. Volonteri koji se o njemu brinu još uvijek sa strahom dočekuju jutra, još uvijek ne usude se reći da su ga spasili u zadnji tren. A koliko boli i straha je Max u svom životu proživio nitko ne može znati. Osim njega samog, a on ne zna reći. Hoće li umjesto njega i za njega progovoriti zakon i oni koji bi ga trebali provoditi?

U Slavonskom Brodu preko kujice udarene na cesti prešlo je nekoliko automobila, sve dok više nije dizala glavu i dok nije izgledala kao palačinka zalijepljena za asfalt. Da se prvi zaustavio, možda bi bila živa. Na gradskim ulicama volonteri svaki dan pronalaze ozlijeđene i otrovane mačke. Sami se bore za njihove živote jer skloništa za mačke nema. Svaka maca koju ne uspiju spasiti sa sobom odnese i dio njih, jer volonterima je stalo. U Zagrebu su nedavno dva psa bačena kroz prozor. Počinitelj se branio psihičkim poteškoćama, zbog čega je završio i na psihijatrijskom liječenju. Oporavio se vrlo brzo i već se slobodno šeće. Psi koje je bacio nikad se više neće šetati.

Imamo novi Zakon o zaštiti životinja, ako su neki očekivali da će preko noći donijeti promjene, prevarili su se. Posebno oni koji misle da će se baš sve samo riješiti. Pa će tako, valjda, sve zlostavljane životinje same prijaviti što im se događa. Očekuju to najviše oni koji često okreću glavu, praveći se da ništa ne vide i da se to njih ne tiče. I dok odgovorni prebacuju ovlasti i odgovornosti, usput se hvaleći kako imamo najbolje zakone, stotine životinja koje bi taj zakon trebao štititi luta diljem Hrvatske. Gladne su, bolesne i ostavljene. I svaki dan ih je sve više. Što njima znači mrtvo slovo na papiru? Što njima znači što već na prvim stranicama Zakona piše da je zabranjeno životinjama nanositi bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu i bolestima? Ne znaju one što bi trebao komunalni redar, a što radi veterinarski inspektor. Vrijeme je da im se pomogne, vrijeme je da se zlostavljačima pokaže da ne mogu proći nekažnjeno, donosi Večernji.hr.

Objavljeno u Ljubitelji životinja
Petak, 17 Studeni 2017 16:46

UREDITE ZAPUŠTENU ŠUMICU U MOKOŠICI

„Uredite zapuštenu šumicu u Mokošici“,  poručuju najmlađi ekoatkivisti Eko Omblići. Predivna šumica u novom naselju, već godinama je zapuštena iako u njoj rastu stogodišnja stabla rogača, dubova, maslina i borova. Eko aktivisti apeliraju da se šumica uredi u lijepi zeleni gaj s drvenim klupama, vidikovcima, trim stazama gdje bi mogli doći i uživati mali i veliki stanovnici Mokošice.

-       Šumica stoji zapuštena, već je gorila nekoliko puta, pa stoga molimo odgovorne službe Grada da poslušaju glas naših najmlađih aktivista, kaže Jadranka Šimunović.

Ivana Žuvela Kalina

Objavljeno u Ekologija

U Osijek je stigao prvi kamion sa humanitarnom pomoći koji su Dubrovčani poslali Slavoncima u akciji Dubrovnik Slavoniji. Objavu udruge Rijeka ljubavi prenosimo u cijelosti:
U humanitarnoj udruzi Rijeka ljubavi današnji dan će biti dan za pamćenje, a tu veliku radost želimo podijeliti s našim dragim sugrađanima, obiteljima u socijalnoj potrebi jer je i njima namijenjena. Suze radosnice su odraz humanosti, ljepote, plemenitosti velikog srca što su ga najljepši grad na svijetu Dubrovnik i njegovi suosjećajni građani pokazali svojom velikodušnom donacijom u kamionu prepunom ljubavi koja se slila i stopila s Rijekom ljubavi u našem prekrasnom gradu Osijeku.
Naši dragi Dubrovčani mislili su na sve mlade, stare, bolesne i nemoćne. Njihova plemenita srca dotakla je tužna priča naših obitelji u socijalnoj potrebi, te su odlučili ovom velikom donacijom barem na kratko vratiti radost i nadu u bolje sutra. Svojom plemenitošću pokazali su nam odgovor na pitanje " Gdje je nestao čovjek? „. Na našu veliku radost, taj čovjek je svuda oko nas. Taj čovjek je u Dubrovniku, Braču, Novom Marofu, Zagrebu i svim ostalim gradovima Lijepe Naše.
Veliki šleper dugačak 7 metara i širok 2, 5 metra bio je krcat proizvodima koji vrijedni volonteri udruge slažu na naše police, u nastojanju da svoje korisnike obitelji u socijalnoj potrebi obraduju u nadolazećim podjelama. Bilo je tu svega, od higijenskih potrepština, prehrambenih proizvoda: brašna, riže, mlijeka, ulja,suhomesnatih proizvoda, konzervi, slatkiša svih vrsta, kave i naravno odjeće.
Koliko je ljubavi utkano u ovoj velikoj donaciji riječima se ne može iskazati.
Neka dragi Bog blagoslovi Vašu dobrotu i suosjećanje prema obiteljima u socijalnoj potrebi da se barem na kratko osjećaju zbrinuti i voljeni.
Veliki prijateljski pozdravi i tople zagrljaje šaljemo iz srca Slavonije, našeg predivnog Osijeka za plemenite građane najljepšeg grada Dubrovnika.
Stižu dani radosti prekida se tuga
Humanost širi granice do sunčanog juga
Iz Dubrovnika grada pošiljka nam stiže
Svi gradovi Hrvatske sad nama su bliže
U humanu akciju svi se uključuju
Malo bolji život oni nam omogućuju
Paketi sa hranom i raznom kozmetikom
Ne daju tugu na lice baš nikom
Garderoba razna za uzraste sve
Samo je dio humane pošiljke te
Kao što rijeka putuje do mora
Tako more ljubavi i do našeg dvora
I cijela se Hrvatska u grad ljubavi slijeva
Od sreće i zahvalnosti Slavonija pjeva
Od srca vam hvala dragi prijatelji
Udovoljili ste svakoj našoj skromnoj želji
Humanost je vaša poput čvrste splavi
Što kroz Hrvatsku teče do“ Rijeke ljubavi“.
(Izak Sabo)

U Osijeku, 17.11.2017.
Predsjednica udruge: Štefica Čučak

Ivana Žuvela Kalina

Objavljeno u Vijesti

Naš Grad oduvijek je služio kao pozornica umjetnicima. Jedan od njih je i Sunuoo Teong. Ovaj Južnokoreanac dosjetio se iskoristiti Most od Pila za otvorenu izložbu fotografija sa svojih proputovanja. Po vokaciji putnik, posjetio je 40 zemalja od Ukrajine, Arapskih Emirata, Malezije i tako dalje. Naime, njemu nije cilj prodati neku od fotografija koju uslikava sa Smartphonom ili fotografskim aparatom, već zainteresirati prolaznika i upoznati ga sa pričom koja leži u pozadini.

 

Nportal

Objavljeno u Lifestyle
Stranica 1 od 3

Nportal

Izdavač publikacije: Neovisni portal d.o.o. za informacijske usluge i marketing

Temeljni kapital: 20.000,00 kn (uplaćen u cijelosti)

Upisan kod Trgovačkog suda u Splitu – stalna služba u Dubrovniku pod br. Tt-16/589-3, dana 27.01.2016. god. MBS: 090004038, MB 01657844
OIB 84003986390, Račun otvoren u Addiko banci
IBAN: HR7825000091101059527

Sjedište: Vukovarska 26/4, 20000 Dubrovnik