nportal
Nportal - Sadržaj izdvojen po datumu: Subota, 04 Studeni 2017

Zlatni kivi ‘pozlatit’ će Neretvu

Kivi je nedvojbeno isplativija voćka od mandarine, breskve ili šljive jer se kilogram golden kivija u europskim trgovačkim centrima prodaje po cijeni od oko dva eura – piše današnja Slobodna Dalmacija.

Umjesto od mandarina dolina Neretve bi se uskoro mogla žutiti od kivija. Riječ je o zanimljivoj ideji plantažnog uzgoja zlatnog kivija koji se intenzivno uzgaja na Novom Zelandu, a već se probio u nekim europskim zemljama. Stručnjaci tvrde da je to drukčija vrsta od domaćeg zelenog kivija, koji se nekada uzgajao u Neretvi, ali je ubrzo i propao uglavnom zbog loših prinosa i loših sadnica, koje nisu davale zadovoljavajući urod. 
Svakako to bi bio svojevrsni bum u ovdašnjoj poljoprivredi, kojoj posljednjih godina ne cvjetaju ruže. Začetnik ove ideje je naš iseljenik, Tony Sinkovich rodom iz Gradca, koji živi u Aucklandu a inače je menadžer u tvrtci Kiwicado, koja se bavi proizvodnjom i prodajom kivija u New Zealandu. U priču bi se uključila i tvrtka Zespri, koja je svjetski lider u prodaji ovoga voća s tisućama svojim kooperanata.

Nekoliko stotina hektara

Intenzivan uzgoja zlatnog kivija organizirao bi se na nekoliko stotina hektara u dolini Neretve, od Metkovića do Ploča uz stručno marketinšku potporu tvrtke Zespri, koja je i brendirala sadnice ove sorte kivija, a koja do sada nije sađena u Neretvi.
Svakako je riječ o zanimljivom voću za neretvanske plantažere koji su posljednjih godina suočeni s elementarnim nepogodama zbog čega je stagnirala proizvodnja tradicionalnih mandarina. Već je svima jasno da se u Neretvi događaju klimatske promjene koje negativno utječu na tradicionalnu poljoprivredu. Polarne hladnoće uzele su svoj danak, a i ljetošnje vrućine, pa je tako ovogodišnji urod mandarina sveden na skromnih 25 do trideset tisuća tona. Sve to ukazuje da se Neretvani moraju okrenuti novim voćarskim kulturama, a gold kivi idealan je za to. Naime, on podnosi niske temperature i velike vrućine, a jedini ograničavajući faktor za intenzivan uzgoj je nedostatak kvalitetne vode za zalijevanje.
Osim toga, kivi je nedvojbeno isplativija voćka od mandarine, breskve, ili šljive jer se kilogram golden kivija u Europskim trgovačkim centrima prodaje po cijeni od oko dva eura.
Da u Neretvi postoji veliki prostor za proizvodnju kivija potvrdio nam je i agronom Robert Doko, koji je skupa sa Draganom Crnomarkovićem odlučio upoznati Neretvane s proizvodnjom golden kivija.

Razmjena informacija

– Još je prerano o tome govoriti. Trenutno smo u fazi razmjene informacija među zainteresiranim proizvođačima i sve daljnje aktivnosti ovise od interesa potencijalnih proizvođača – kazao nam je Doko.
Da proizvodnja kivija u Neretvi ima perspektivu, potvrdio nam je i Niko Kapović, najbolji poznavatelj lokalnih prilika u poljoprivrednoj proizvodnji. Prisjetio se kada se sredinom osamdesetih godina pokušalo sa kivijem, ali tada se nije uspjelo, premda su dolazili zainteresirani Novozelanđani još 1985. godine, koji su htjeli pokrenuti ovdašnju proizvodnju jer kivi kod nas dozrijeva u različito vrijeme od onoga na Novom Zelandu.
– Kada smo im tada prezentirali agrotehničke podatke, temperaturu zraka i tla, padaline, ispalo je da smo mi bolji od njih u mnogim segmentima. Oni su samo bili bolji u temperaturi tla u mjesecu siječnju – prisjetio se Kapović.
Ideja je bila da se ovdje u Neretvi razvija proizvodnja kivija i sadnog materijala. Onda je došao rat i sve je to prekinuto i nikada nije obnovljeno – kazao je Kapović.
Međutim, sada su zapuhali neki novi vjetrovi kada je proizvodnja kivija u pitanju.
– Golden kivi ima dobru cijenu za razliku od našega zelenog koji se do sada proizvodio. Mi imamo dobre uvijete za proizvodnju. Kivi je dosta otporan na štetnike i to je jako dobro, jer ako ga napada štetnik voćne muhe, on se suzbija zbog proizvodnje mandarina – kaže Kapović, naglašavajući da ova priča sa zlatnim kivijem ima smisla.

Nužno veliko ulaganje

Ipak, ograničavajući faktor je veliko početno ulaganje. Naime, da bi se podignuo jedan hektar golden kivija potrebno je uložiti i od 200 tisuća kuna, što nije mala stavka. Uz sadnice najskuplja je željezna konstrukcija, zatim slijedi sustav navodnjavanja te protugradne mreže i vjetrozaštitu, jer vjetar pričinjava najviše štete u proizvodnji kivija. Kompletna investicija se mora napraviti u prvoj godini za razliku od nasada mandarina.
Bez obzira na visoko ulaganje, ako bi cijena bila oko sedam kuna, ulaganje bi se isplatilo, premda informacije i iskustva sa Novog Zelanda govore o otkupnoj cijeni i do dvanaest kuna za kilogram golden kivija.
Tako bi zlatni kivi uz mandarine i jagode u skoroj budućnosti mogao postati zaštitni znak neretvanske doline.

Mesnatiji i lakše ga guliti

Zlatni kivi je moderan kultivar kivija koji se razvio posljednjih petnaestak godina. Postoje velike razlike između zlatnog i zelenog kivija. Zlatni je mesnatiji, ima tanju kožu bez dlačica, pa ga je lakše guliti. Dozrijeva u rujnu.

Stotinu kilograma po sadnici 

Kivi daje iznimno dobre prinose. Jedna sadnica kivija može dati i do stotinu kilograma plodova. Međutim, plantaža zahtijeva i više rada jer se trebaju obaviti i dvije ljetne rezidbe. Olakšavajuća okolnost je što ga ne napadaju nametnici.

Stanislav Soldo/Slobodna Dalmacija

Objavljeno u Metković

Večeras u Prirodoslovnom muzeju u Metkoviću otvorena je izložba Natura Hereditas koju je otvorila Marija Sršen, voditeljica Platforme za umjetnost, znanost i edukaciju udruge PowerProgressiveArt sljedećim riječima:

'Imam čast ispred PowerProgressiveArt svečano otvoriti izložbu NATURA HEREDITAS kojoj je domaćin Prirodoslovni muzej u Metkoviću. Tako se srdačno zahvaljujem ravnateljici muzeja gospođi Ivani Baće kao i osoblju muzeja na pruženoj pomoći, susretljivosti i višegodišnjoj i upornoj otvorenosti za umjetničke inicijative.
Naš stalni postav iz 2011. kojeg smo nazvali Natura Hereditas se mijenjao kroz ovih šest godina. Neke skulpture su nastradale zbog vremenskih prilika ili specifičnog materijala od kojeg su rađene, neke se nalaze u privatnim kolekcijama ili nisu više dovoljno kvalitetne u izvedbi da bi konkurirale novim skulpturama.
Tako smo 2015. naš postav dopunili novim umjetničkim djelima i priredili novu staru izložbu u prostoru vrlo važnom za cijelu dolinu delte Neretve.
Na Interdisciplinarnom stručnom skupu kojeg smo 2015. organizirali u suradnji s Prirodoslovnim muzejom razgovarali smo o Europskoj razvojnoj politici koja ističe odrednice svog programa kroz promicanje ljudskih prava, demokracije te vladavine prava i dobrog upravljanja kao i uključivi održiv rast. Smatramo da smo ovom izložbom i ovakvom umjetničkom (i znanstvenom) participacijom odgovorili barem na neka od tadašnjih pitanja:
U kolikoj je mjeri uspostavljen kvalitetan odnos između privatnih vlasnika kulturne, ali i prirodne baštine i institucija koje trebaju skrbiti o njoj?
Kako građanske inicijative, civilne udruge, umjetničke i znanstvene inicijative i institucije mogu pomoći, a da same mogu biti zaštićene u svom radu i svim pravima koja polažu na nj?
Postoji li kvalitetna komunikacija među državnim i lokalnim institucijama koje služe građanima građana koji uživaju uređenost takvih sustava?

Godine 2016. uputili smo prvi poziv umjetnîcima. Umjetnici se svojim radovima mogu uvijek pridružiti, a formalnu prezentaciju priređujemo u okviru specifičnih događanja.
PowerProgressiveArt, podsjećamo, povezuje ljude i stvara suradnje — Powerweb kroz umjetnost, znanost, kulturu, kulturnu i prirodnu baštinu Hrvatske, Europe i svijeta.
Stalni umjetnički postav NATURA HEREDITAS je 2016. ugostio Celiu Gregory Marina Marinića, Anu Mušćet, i Mirjanu Tomašević Dančević. Tako je izložba ponudila razmjenu iskustava i vizualnog dijaloga osobnih spoznaja o vrijednostima prirode i njenoj, ipak limitiranoj regeneraciji. Izložba upućuje na važnost cjeloživotnog učenja i rada na sebi, rada na lokalnoj i svjetskoj zajednici. Otvorenje izložbe je bilo upriličeno u vrijeme održavanja Međunarodnog interdisciplinarnog kongresa u organizaciji PowerProgressiveArt i brojnih partnera u organizaciji, a trajala je 10. — 20. prosinca 2016.
Ove godine Međunarodna izložba NATURA HEREDITAS uz stalni postav (Dražen Brkić: "Ptice", Marina Đira: "Tanti Auguri", Nikola Faller: "Sove", Ana Filipović: "Bijela ptica", Ana Gizdić: "START" i Celia Gregory: "Living Sculptures in the Sea") ugošćuje Anamariju Bezek, Celiu Gregory po drugi puta,
Tončicu Jelaču Marijančević, RESANITU — Anitu Fuchs i Resu Pernthaller, te Veroniku Šulić".' - rekla je Marija Sršen.

 

Nino Erceg

Objavljeno u Metković
Subota, 04 Studeni 2017 17:54

Evo kako vikend utječe na vaše zdravlje

Proučavanjem navika i istraživanjima, znanstvenici su došli do zaključka što treba raditi vikendom, da radni tjedan bude bolji. U petak nakon posla ste vjerojatno umorni i nakon 18 sati ne znate što biste kuhali pa na pamet uvijek dolazi brza hrana.

Petkom ujutro, sve je lakše, jer znamo da dolazi vikend. No znanstvenici kažu da večera tog dana može negativno utjecati na nas, posebno ako otiđete u restoran. Istina je da večera u restoranu može biti zdrava, no realnost je vjerojatno puno drukčija. Znanstvenici su otkrili da je u nešto više od 90 posto svih restorana povećan broj kalorija u jednom obroku, odnosno da premašuje 1200 kalorija koliko se preporuča. Istraživanje objavljeno u Journal of Academy of Nutrition and Dietetics kaže da ovo može uništiti sve zdravo što ste pojeli tijekom tjedna.

Subota ujutro

Trebali biste uskladiti ritam spavanja vikendom i radnim danima, jer ćete se tako lakše buditi tijekom tjedna, a i biti odmorniji. Pa si namjestite alarm i vikendom i ustanite barem u otprilike isto vrijeme. Ako ste jako umorni, produljite san za dvadesetak minuta vikendom, a sve više od toga poremetit će ritam spavanja.

Subota popodne

Izležavate se nakon subotnjeg ručka i planirate kako ćete u ponedjeljak u teretanu. No u roku od 72 sata nakon zadnjeg treninga mijenja se način na koji srce pumpa krv pa bi zbog izležavanja vikendom trening prvog radnog dana mogao biti kao da ste se prvi put pojavili u teretani. Tijekom tjedna nemojte rješavati zaostatke. Isto tako, ako ne vježbate, nemojte se pretrgati tijekom vikenda jer jedino što ćete od toga dobiti je upala mišića.

Nedjelja ujutro

Od straha da će vikend proći brzo, nedjeljom obično idemo u duge šetnje s ljubimcima, čistimo dom, družimo se s prijateljima ili gledamo dobru seriju, a zbog svega toga, kažu znanstvenici, zaboravljamo piti vodu. Bez obzira na to hoćete li biti fizički aktivni ili malo više odmarati, ne smijete dozvoliti organizmu da dehidrira, jer zbog toga se u ponedjeljak možete osjećati neraspoloženo. Kako nam prvi radni dan inače pada teško, dehidracija bi ga mogla učiniti još težim, donosi Ordinacija.hr.

 

Nportal

 

Objavljeno u Zdravlje

Iz Elektrojuga Dubrovnik obavijestili su koji će dijelovi Dubrovnika i okolice biti bez struje idući tjedan. Zbog hitnih radova na trafostanici Obuljeno 6 (kod Kissa) 6. studenoga od 9.45 do 17.30 sati bez struje će biti ulica Od Izvora od k. br. 43 do k. br. 80. Također, zbog radova na niskonaponskoj mreži 6.,7.,8.,9. i 10. studenoga od 8 do 17 sati dolazit će do povremenih prekida struje za potrošače u Lovornom (izvod Sv. Ana).

 

Nportal

Objavljeno u Vijesti

Po uzoru na grupu Mame iz Dubrovnika, jedan je dubrovački tata pokrenuo facebook grupu Tata je tata.
U informacijama grupe stoji između ostalog:
Ova grupa je zamišljena sa dobrom namjerom kao virtualno mjesto gdje će Tate dijeliti svoje savjete, događaje, zanimljivosti, iskustva, itd, vezane uz roditeljstvo. Grupi mogu pristupiti tate i buduće tate, a može se učlaniti i pokoji nono, jer iako su i oni faktički tate, možda su danas više uključeni u odgoj unučadi nego kad su bili tate.
Ideja za stvaranjem ove grupe je nastala ugledom na grupu Mame iz Dubrovnika (u nastavku MiD), koja je osnovana kako bi mame dijelile savjete međusobno. S obzirom da današnji prosječni tata učestvuje u roditeljstvu više nego u prošlosti, ovim projektom se želi ponuditi verzija MiD grupe ali samo za tate.
Ne želeći umanjiti dobrobit grupe MiD, gledajuči njihov intro upada u oči podatak da je grupa nastala tako što je jednom zgodom, dijete progutalo djelić igračke, počelo se gušiti i onda je TATA spasio dijete, pa su se mame dosjetile kako bi bilo dobro podijeliti/preporučiti dobre stvari drugim mamama. Namjera grupe im je dobra i pozitivna, ali drage mame: TATA je spasio dijete.
Zašto baš naziv Tata je Tata? Postoji izreka koju ste več puno puta čuli, koja se vjerovatno vuče od pamtivjeka i stalno gura djeci, a to je “Mama je mama”. Ovdje ne umanjujem ulogu mame u obitelji, ali mislim da će se svi složiti kako je taj izraz bio značajan do unazad 20-tak godina, kad je prosječni Tata: išao na posao, došo doma malo prileć, pred večer pošo sa društvom u obližnju betulu na par loza, potom bi došo doma, pojeo večeru, poljubio djecu za laku noć, pogledao utakmicu na tv, i nakon toga išo leć. Dakle, činjenica je da su se o djeci u večini obitelji brinule mama i none. Međutim, negdje od domovinskog rata pa na ovamo, svjedoci smo jedne promjene u području roditeljstva. Tate sve više pridonose odrasatanju i odgoju djeteta iz brojnih razloga (jer obitelji danas manje žive u zajednicama, jer mame rade isto radno vrijeme kao i tate, pa dolazi do preraspodjele roditeljskih poslova..itd. ). Uloga tate se vidi na svakom koraku. Prodjite uvalom, pa vidite koliko Tata gura kolica, prodjite preko igralista pa vidite koliko se Tata igra sa djecom, itd., ali se rijetko odaje priznanje tatama.
Uglavnom, danas, 1.11.17, počinjemo sa ovim projektom i nadam se da će tatama biti interesantno biti dijelom grupe koja je ipak stvorena radi naše djece.
Mame iz Dubrovnika pozdravljaju ovu inicijativu i najavljuju poziv tati osnivaču ove grupe u emisiju koju imaju na jednoj lokalnoj televiziji.

Ivana Žuvela Kalina

Objavljeno u Dubrovnik

Učenici Umjetničke škole Luke Sorkočevića iz Dubrovnika imat će se priliku predstaviti u sklopu programa "Koncerti u Kabogi" uz najljepše skladbe velikih majstora klasične glazbe. Program traje od 4. studenog do 16. prosinca, a koncerti će se održavati svake subote u 11 sati u Ljetnikovcu Bunić Kaboga na Batahovini. Pozvani su svi učenici, profesori, roditelji i dubrovačka publika da se pridruže u predivnom prostoru ljetnikovca Bunića Kaboga i podrže mlade glazbenike. "Koncerte u Kabogi" organiziraju Zaklada Caboga Stiftung i Umjetnička škola Luke Sorkočevića.

 

Nportal

Objavljeno u Kultura
Subota, 04 Studeni 2017 14:07

SVETI KARLO BOROMEJSKI


Karlo Boromejski, milanski nadbiskup, kardinal i svetac Katoličke crkve, rođen je 2.listopada 1538. u Aroni. Studirao je pravo u Paviji, a zbog mucanja mu fakultet nije išao najbolje. Ipak, završio je doktorat iz kanonskog i civilnog prava.
Ujak papa Pio IV poziva ga u Rim i imenuje ga za kardinala i državnog tajnika. Karlo je prve tri godine postao poznat po rastrošnom životu. Međutim, nakon smrti najstarijeg Karlovog brata, umjesto da stane na čelo bogate obitelji, donosi odluku da se posveti duhovnom životu i djeluje među svojim pukom. Ujak ga imenuje za nadbiskupa u Milanu. Kao crkveni poglavar, Karlo provodi protureformske mjere te stječe neprijatelje. Zalaže se za otvaranje hospicija i bolnica, potiče na humanitarni rad, postaje omiljen među pučanima.
Tijekom gladi 1570., znao je dnevno podijeliti tri tisuće obroka, a u epidemiji kuge 1576.postaje glavni organizator i dobrotvor. Razdijelio je svoje preostalo imanje, a siromasima dao čak i svoju kardinalsku odjeću. Njegova pisana svjedočanstva o epidemiji, objavljena su u knjizi „De pestilentia“. Epidemija je kasnije nazvana „kuga svetog Karla“.
Karlo je preminuo 1584. u Milanu.
Za sveca je proglašen 1610., a u spomen na zasluge tijekom epidemije kuge, proglašen je zaštitnikom te bolesti. Spomendan svetog Karla slavi se 4.studenog.
Tijelo svetog Karla Boromejskog ostalo je neraspadnuto do danas.

Ivana Žuvela Kalina

Objavljeno u Vremeplov

Zvonko Dropulić rođen je 14. kolovoza 1972. u Metkoviću od oca Joška i majke Đurđice, rođene Erjavec. U Domovinski je rat stupio 1. listopada 1991. i to u HRM kao učenik srednje škole. Poginuo je na današnji dan, 4. studenoga 1991. u Ratnoj luci Ploče. Odlikovan je Odličjem Petra Zrinskog i Frane Krste Frankopana i dobio je Spomenicu Domovinskog rata 1990-1992. Pokopan je na Gradskom groblju Laniština u Pločama.

Nino Erceg

Objavljeno u Branitelji

Tko god je barem jednom susreo Mariju – Maju, Milošević, profesoricu hrvatskog jezika pri dubrovačkoj Turističkoj i ugostiteljskoj školi, prvo što je zamijetio, zasigurno, je njen 'uha do uha' zarazan osmijeh i ljubav prema plavoj boji vidljivoj u svakoj njenoj odjevnoj kombinaciji. Vedra duha, energična i svestrana, profesorica Maja - 'gradsko čeljade', svojedobno Lerovka, jezikoslovka, TV i radio voditeljica, kolumnistica... (popis profesija u kojima se okušala je poduži) svojim simpatičnim pristupom učenicima već kao mlada prosvjetna radnica utabala je stazu koja će je danas dovesti na pijedestal jedne od najomiljenijih profesorica u Gradu.

Vaše metode učenja pomalo su nekonvencionalne za „malu“ dubrovačku sredinu. Omiljeni ste među učenicima, no vjerujem, kako to obično biva, susrećete se s poprijekim pogledima kolega po struci. Dira li Vas to?

Zapravo je divno biti drugačiji. Odudarati od ostalih. No onda se moraš pomiriti s osudom okoline. Tim više ako ta okolina naginje prema primitivizmu. Eto, ja hodam po svijetu s porukom "uzmi ili ostavi". Život mi je pokazao da me najčešće uzmu takvu kakva jesam. I mojim učenicima u prvom razredu srednje u prvo vrijeme sam malo čudna, ali me ubrzo toliko zavole da im svi drugi postanu čudni. Moje ponašanje prema njima i njihovo ponašanje prema meni, puno tolerancije, ležernosti, ljubavi i poštovanja, postane im mjerilo po kome bi se svi u školi trebali ponašati. Budući da je to nemoguće, stvaraju se napetosti. Jer uvijek ide komentar "kako vi možete, a onaj drugi ne". Nova su vremena, nova djeca, novi pristupi učenju; prezreli smo za novu školu. Malo bližu mojim metodama rada.

Pretpostavljam da su vrata Vašeg ureda uvijek otvorena učenicima. Kako pronaći balans biti dobar profesor, tim i autoritet, prijatelj, u konačnici i rame za plakanje?

Prvo i najvažnije, moj moto je „ono što se dogodi u razredu, ostaje u razredu“. Ne treba meni posrednik, razrednik, ravnatelj ili pedagoška služba da ja riješim problem. Nas dvoje ili nas 30 najbolje zna što se dogodilo. Drugo, otpočetka ih učim otvorenosti, iskrenosti i poštenju. Kad pogriješim, ja odmah kažem "oprostite". Kad na to nauče, onda se i oni ispričavaju. Treće, ja sam iznimno dobra duša, ali s granicama. Znači, ne mogu baš sve što hoće i kad hoće. Ja ih volim i oni to vide, ali sam profesorica pa očekujem da se ponašaju u skladu s time. Češće sam tako doživjela da oni mene vade iz neke situacije nego ja njih. To je čista ljubav. Oni su svi moja djeca, a ne moji učenici i oni u tome uživaju. Mi smo ista ekipa. I nije ništa strašno ako nekome na satu zazvoni mobitel ili mu se omakne psovka. Samo ga upozoriš i to se više ne ponovi. Pouzdana sam. Sve što vidim ili čujem ostane našom tajnom. To se zove povjerenje.

1

Koji je najveći izazov s kojim ste se kao prosvjetni radnik suočili (na stranu potplaćenost)?

Najveći izazov s kojim sam se susrela u svom radu je učenička nezainteresiranost i nepoštovanje cijele jedne piramide onih koji bi nas trebali podržavati. Nitko ne pokazuje ni najmanje poštovanja prema našem zanimanju. Svakodnevno u autobusu možete čuti komentare: što hoće ti nastavnici, imaju slobodno ljeto, zimske praznike, blagdane, vikende, koliko rade - dobro im je. To me vrijeđa na više načina. Svaka naša i najmanja greška lako je vidljiva jer je naš rad javan, ali nitko ne vidi ono što mi radimo, nitko ne spominje naše uspjehe. Svaka budala može to prijaviti, a da se nitko zaista ne pita koliko u tome ima istine. A djeca su nezainteresirana do krajnjih granica. Zapravo se hvale time koliko malo čitaju. Ali, eto, ponosna sam momentalno na 3. A koji je velikim dijelom doista pročitao Zločin i kaznu. Meni za ljubav. I kažu da im je super. To mi je najveća nagrada.

Često Vas možemo vidjeti u điru nasmijanu kako trčite s jednog posla na drugi. Naime, osim uloge profesorice ostvarili ste se i kao lektorica, kolumnistica, autorica rječnika dubrovačkih idioma „Naški“ čak TV i radio voditeljica. Otkud Vam toliko energije? Uvriježena je ona da iza svake sretne i uspješne žene stoji dobar muškarac. Vjerujem da je to slučaj i kod Vas?

Točno, moja unutarnja energija je moja obiteljska sreća i zadovoljstvo svojim poslom i životom. Mojim prijateljima... No toga svega ne bi bilo da nije doma sve u redu. Stoga, da, iza mene stoji snaga moga čovjeka koji me cijeli život gura i podržava. Zato i imam osmijeh na licu. Zato mi nikad nije bilo teško raditi više poslova. Volim raditi, volim dubrovački govor, volim svoj poziv, volim život. Pametnome dosta.

Ako me sjećanje dobro služi svojedobno ste se upustili i u glumačke vode? Gdje je zapelo, odnosno u kojem trenutku je prevladala ljubav prema radu s djecom?

Nakon srednje škole ja sam poželjela biti glumica. Ne, nije to bilo iznenada. Glumila sam u Leru, statirala u KMD-u, poznavale te ljude i činilo mi se da je to moj svijet. Ali na prijemnom ispitu očito nisam pokazala sve što mogu jer nisam bila primljena. Bila sam razočarana, cijelu sam noć lutala sama Zagrebom. Ne mogu zamisliti danas neku curu od 18 godina kako sama šeće nepoznatim gradom, ali eto, Bog me zaštitio. No ja nikad ne bolujem predugo. Imam urođeni optimizam koji me vadi iz mojih pesimističnih faza. Stoga sam odmah sutra položila prijemni za tadašnji studij jugoslavistike. Glumi se više nikad nisam vratila. Očito mi nije bilo suđeno. Osim toga, ako ne bih bila najbolja u svom poslu, ja bih bila nesretna. Očito mi je neka viša sila zatvorila vrata, ali mi je otvorila još veći prozor.

2

Dijete ste Grada (unutar mira), odrasli ste u Ulici Cvijete Zuzorić. Uobičajena pitanja su koliko grad Vašeg djetinjstva odudara od onoga kakvog poznajemo danas, ja Vas stoga pitam, ako je bolji? Život u njemu sigurno nije lagan, ipak ima nekih highlightsa, zar ne?

Rođena u Ulici Cvijete Zuzorić, usred grada Dubrovnika, ima li išta ljepše? Oduvijek mi žilama teče ljubav prema ovom kamenu, fontanama, fortecama... Ovo je moj grad, moje voljeno mjesto pod suncem, moja ljubav. Kad su pucali po gradu, sram me je priznati, pukla sam onog momenta kad su mi rekli na koja su sve mjesta pale granate. To je bio vrh. Ništa nije moglo umanjiti moju bol. Svaki dan prolazimo kraj te ljepote, a nismo svjesni njene vrijednosti i vječnosti. Samo je koristimo. Žao mi je što ima toliko puno novopridošlih koji doživljavaju ovaj grad kao strano tijelo, ne vode svoju djecu na Lokrum ni na zidine, ništa im ne znači povijest ni kultura. To je užas. Kako ti može biti svejedno živiš li u New Yorku ili u Dubrovniku? Ništa više nije kao što je bilo. Duh Grada netko je zatvorio u bocu nekog od ovih gradski restorana. Nadam se samo nekom čudu pa da neki dječačić otvori tu bocu i da se duh Grada ponovo vrati među nas. Moja duša vapi za tim. Život u Gradu nije lagan, ljeto nam je preteško zbog gužva po Gradu pa je jedino vrijeme kad doista uživamo upravo sad. S druge strane, mislim da smo blagoslovljeni klimom, ljepotom i mirom u kojem živimo i da uvijek, u svakom momentu moramo biti zahvalni na sreći što smo se rodili upravo ovdje. Mi smo zapravo sretni ljudi.

Poprilično ste aktivni na društvenim mrežama. Prateći Vaše objave nije bilo teško zaključiti koje Vam je najdraže mjesto na svijetu (Lokrum). Kad bi Vam sad rekla da imate neograničeni budžet koje bi se odredište našlo na Vašoj zrakoplovnoj karti? I naravno, koga biste poveli sa sobom?

Nema mjesta koje mi više znači od ovoga gdje sad jesam. Svoje idealno mjesto nosiš u duši, uvijek je tu s tobom, isto kao i tuga. Ne možeš pobjeći od onoga što jesi. A ja sam Dubrovkinja od glave do pete. Ja samo želim ostati ovdje. Zauvijek. U Gradu. Na Lokrumu. Među mojim ljudima. S mojim prijateljima, dobrim ljudima. Što mi je vrh? Nessica u Đanija na Lokrumu i krempita koja me čeka čim dođem. I smijeh.

3

Iva Dedo

Objavljeno u Dubrovnik

Hrvatska vlada nije bila uspješna u arbitražnoj tužbi protiv MOL-a, no postoje Hrvati koji su uspjeli izvojevati arbitražnu pobjedu protiv mađarske kompanije.

Kako doznaje Jutarnji list, britanska naftna kompanija Central European Oil Company (CEOC), čiji su osnivači Hrvati Andrija Kojaković i Vedran Perše, prije nekoliko je mjeseci pobijedila u arbitražnom sporu protiv mađarskog MOL-a te će joj na temelju toga mađarska tvrtka morati isplatiti odštetu od 25 milijuna dolara.

Ova vijest, dosad nepoznata široj javnosti i poslovnoj javnosti, Jutarnjem listu potvrđena je iz dva neovisna, ali neslužbena izvora. Sam Kojaković u kratkom telefonskom razgovoru odbio je potvrditi ili demantirati pobjedu u sporu obrazloživši to ugovornim odredbama o tajnosti. Mađarski MOL, pak, do zaključenja ovog broja nije odgovorio na upit o gubitku arbitražnog spora protiv CEOC-a, pa ni o tome zašto ta presuda nije spomenuta u jučer objavljenom kvartalnom financijskom izvještaju tvrtke.

Međutim, postojanje spora registrirano je u godišnjem MOL-ovu izvještaju za 2016. godinu gdje je navedeno kako je riječ o sporu koji se vodi zbog “tri ugovora o revitalizaciji naftnih polja sklopljenja između MOL-a i CEOC-a s ukupnim tužbenim zahtjevom od 58 milijuna dolara te kako bi odluka trebala biti donesena u drugom kvartalu 2017. godine. Sudeći prema neslužbenim informacijama, UNICTRAL-ov arbitražni sud u Beču na koncu je djelomično prihvatio traženi iznos tužitelja, no nema sumnje da je riječ o velikoj pobjedi Kojakovića i Peršea.

Više OVDJE!

Objavljeno u Hrvatska
Stranica 1 od 3

Nportal

Izdavač publikacije: Neovisni portal d.o.o. za informacijske usluge i marketing

Temeljni kapital: 20.000,00 kn (uplaćen u cijelosti)

Upisan kod Trgovačkog suda u Splitu – stalna služba u Dubrovniku pod br. Tt-16/589-3, dana 27.01.2016. god. MBS: 090004038, MB 01657844
OIB 84003986390, Račun otvoren u Addiko banci
IBAN: HR7825000091101059527

Sjedište: Vukovarska 26/4, 20000 Dubrovnik