nportal crop
nportal crop
Nportal - Sadržaj izdvojen po datumu: Nedjelja, 18 Ožujak 2018

Izmjerena vrijednost mutnoće na izvorištu Palata i dalje je povišena. Kako voda još uvijek nije za piće Vodovod Dubrovnik i JVP Dubrovački vatrogasci organizirali su za 19. ožujka opskrbu pitkom vodom putem cisterne.

Evo i rasporeda:

8.00do 9.00 sati Vrbica

9.00 do 10.00 sati Štikovica

10.00 do 11.00 sati Zaton Mali (Kod Doma kulture)

11.00 do 12.00 sati Zaton Veliki (riva)

12.00 do 13.00 sati Trsteno

13.00 do 14.00 sati Brsečine

14.00 do 15.00 sati Gromača

15.00 do 16.00 sati Kliševo

16.00 do 17.00 sati Ljubač

17.00 do 18.00 sati Orašac (DVD Orašac)

Objavljeno u Županija

Moćn svetog Antuna Padovanskog stigle su u Župu sv. Mihajla gdje je "sveca svega svijeta" dočekalo mnoštvo vjernika. Prepoznatljivi Antunov moćnik bista je u kojoj su sadržane rebrena kost blizu srca te kost grla, Također, ovom prigodom otac Egidije Canil, redovnik konventualac, koji već desetljećima prati moći, predao je Župi u trajno vlasništvo moćnik s motivima Padove i Dubrovnika, inače, rad akademskog umjetnika prof. Hrvoja Ljubića iz Zagreba.

"Svečev gob dosta je udaljen od Dubrovnik te ga može posjetiti samo mali broj vjernika i moliti se na njemu. Zato je sveti Antun došao iz daleka i sretan je što može doći u susret svojim štovateljima, a prije svega onima koji nikad nisu bili na molitvi u Padovi. Sveti Antun je svetac koji se slavi svuda u svijetu, a u svojim rukama drži dijete Isusa. Poštovanje prema njemu je ono prema Isusu i tomu nas vodi", rekao je ovom prigodom otac Egidije Canil.

Nakon dolaska moći te prigodne pobožnosti prilikom koje su se, međuostalim , čitali i spisi svetog Antuna, uslijedila je sveta misa koju je predvodio fra Nikola Šantek. Po završetku mise i svečanog blagoslova moćnikom, vjernici su imali priliku iskazati štovanje sv. Antunu.

Inače, ovo je drugi put da su moći svetoga Antuna u Hrvatskoj. Prvi put hodočašće svečevih moći bilo je upriličeno na Svetom Duhu u Zagrebu 1995. godine, prigodom proslave 800. obljetnice svečevog rođenja. Program povodom dolaska moći trajat će sve do 23. ožujka.

 

Leona Rašica

Objavljeno u Dubrovnik

Na petu korizmenu nedjelju 18. ožujka vjernici Dubrovnika i okolice uputili su se serpentinama Srđa moleći od postaje do postaje križni put i razmatrajući o Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću. Križni put je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, a čitao se tekst Križni put oca i majke, autorice Marine Šimić. Riječ je o 15 meditacija koje je Splitsko-makarska nadbiskupija izdala kao pripravu na Susret hrvatskih katoličkih obitelji u rujnu u Solinu.

U nagovoru podno kamenog križa na Srđu biskup Uzinić je naglasio kako ono što križ čini križem nije patnja nego služenje u ljubavi.

"Svatko od nas je pozvan na svom mjestu, u svojoj ulozi, u svom konkretnom poslanju biti onaj koji drugima služi u ljubavi, kazao je biskup. Kad nas Isus poziva da uzmemo svoj križ „onda on poziva tebe kao muža, kojemu nije križ njegova žena nego njegovo služenje u ljubavi vlastitoj ženi, da uzme svoj križ i krene za njim“. Ni ženi Isus ne kaže da joj je križ muž nego služenje u ljubavi svom mužu. Očevima i majkama nisu križ njihova djeca nego je njihov križ služenje u ljubavi svojoj djeci. To je križ - služenje u ljubavi", objasnio je dubrovački biskup.

„Što više nas bude, potaknuti Isusovim nošenjem križa iz ljubavi prema nama i njegovim služenjem u ljubavi nama, svaki dan uzimalo svoj križ služenja, to će biti manje tuge, žalosti i patnje u ovom svijetu, našim obiteljima, društvu, Crkvi, a bit će puno više radosti i sreće. Tada će se u našim obiteljima, Crkvi i društvu dogoditi uskrsnuće“, poručio je biskup Uzinić i blagoslovio okupljene.

Organizacija pobožnosti bila je povjerena župnoj zajednici sv. Petra – Boninovo sa župnikom i dekanom don Antom Burićem. Meditacije su čitali članovi obiteljske zajednice ove župe, a pjevanje je predvodio župni zbor pod vodstvom s. Marinele Žuro.

Križni put na Srđ moli se već dvadeset i prvu godinu, a dio je programa dubrovačkih Dana kršćanske kulture. Ove godine sudjelovalo je više stotina vjernika sa svećenicima, redovnicama, redovnicima, obitelji s djecom, mladi, skauti, starije osobe, a u pobožnoj povorci južnom padinom Srđa u svojim uniformama s barjakom išli su i Dubrovački trombunjeri.

Objavljeno u Dubrovnik

U subotu, 17. ožujka, održano je 24. Otvoreno prvenstvo Vela Luke u stolnom tenisu. Na prvenstvu je nastupio velik broj natjecatelja u svim kategorijama iz tri stolnoteniska kluba, i to STK Libertas Marinkolor, STK Lučica te STK Konavljanin.

Stolnotenisači dubrovačkog Libertas Marinkolora osvojili su 12 medalja:

Najmlađi kadeti:

1. Borna Ramljak

2. Marko Muhoberac

3. Patrik Soldo

Najmlađe kadetkinje:

3. Ivana Vidojević

Mlađi kadeti:

1. Juraj Hrčan

2. Andrej Hrčan

3. Teo Kasač

Kadeti:

1. Đivo Vidojević

2. Teofil Topić

Kadetkinje:

2. Petra Skurla

Seniorke:

1. Barbara Vlahović

Veterani:

1. Marinko Matulović

Objavljeno u Sport

Voda s izvorišta Palata te iz sustava Topolo-Visočani još uvijek nije zdravstveno ispravna, javljaju iz Vodovoda.

"Zbog radova na vodoopskrbnoj mreži voda iz sustava Topolo-Visočani još uvijek nije za piće, kao ni voda s izvorišta Palata gdje je izmjerena povišena mutnoća uslijed obilnih kiša. Kontrola se provodi redovito, a o svim promjenama Vodovod će pravodobno obavijestiti javnost", navodi se u obavijesti.

Objavljeno u Dubrovnik

Jadrolinija je u lipnju 2016. objavila natječaj za gradnju putničko-teretnog broda po sistemu ključ u ruke za 400 osoba, procijenjene vrijednosti 60,2 milijuna kuna bez PDV-a. Taj je brod trebao zamijeniti legendarni brod “Postira” koji povezuje Elafitske otoke Šipan, Lopud i Koločep s Dubrovnikom, a koji je sagrađen daleke 1963. godine.

Tri ponude

Početkom kolovoza u Jadroliniju su stigle tri ponude za gradnju novog broda “Postira”. Kraljevačko brodogradilište Dalmont ponudilo je 44,8 milijuna kuna, pulski Tehnomont 59,2 milijuna kuna, a Brodosplit 55,4 milijuna kuna. Tadašnja uprava Jadrolinije koju je vodio Alan Klanac donijela je 31. kolovoza odluku o odabiru Dalmontove ponude i time je sve stalo. Nova uprava Jadrolinije, koja je imenovana u rujnu 2017. godine, a čiji je predsjednik David Sopta, ovih dana, 17 mjeseci nakon što je odabrana Dalmontova ponuda, poništava natječaj.

U službenom obrazloženju te odluke navodi se da su u proteklih 17 mjeseci za Jadroliniju nastupile okolnosti zbog kojih, da su bile poznate prije, ne bi došlo do pokretanja predmetnog postupka javne nabave te da je stoga naručitelj obvezan poništiti predmetni postupak javne nabave, sukladno Zakonu o javnoj nabavi.

U upravi Jadrolinje tu odluku obrazlažu time da je važeća ponuda za gradnju broda, nakon provedenog postupka javne nabave, istekla 4. travnja 2017. te da Nadzorni odbor u međvremenu nije dao suglasnost za potpisivanje ugovora o gradnji. No u novoj upravi nisu zaodovoljni ni projektom broda za koji je poništen natječaj pa kažu da su revidirali taj projekt te da je pokrenuta izrada izmijenjenog projekta novog, kako kažu, modernog broda, a u suradnji s lokalnom samoupravom na području Dubrovnika za koje je brod i namijenjen.

"Trenutačno smo pred završetkom projekta i u iduća dva mjeseca očekujemo raspisivanje natječaja za gradnju broda. Očekujemo da će se na njega javiti hrvatska brodogradilišta koja znanjem i iskustvom mogu dati konkurentne ponude", kažu u Jadroliniji.

NO ostao bez kvoruma

Sadašnji predsjednik NO-a Jadrolinije Damir Zec, koji je na to mjesto imenovan početkom 2017. godine, kaže da je za cijelu stvar oko novog broda “Postira” kriv prethodni sastav NO-a, kojim je predsjedao Slavko Lončar. Zec navodi da tadašanji NO prvo nije donosio odluku o suglasnosti za potpisivanje ugovora, a zatim je ostao bez kvoruma jer su nekim članovima istekli mandati, a novi članovi nisu imenovani pa i nije mogao donijeti odluku.

Zec je kazao da je projekt broda za koji je bio raspisan natječaj i za koji je poništena odluka o odabiru imao dvojbene tehničke karakteristike te da je bolje da ugovor za takav projekt nikad nije ni potpisan, donosi Večernji.

Objavljeno u Dubrovnik

Nakon pune 22 godine izostanka dubrovački slikar i grafičar Lukša Peko vraća se u Umjetničku galeriju Dubrovnik izložbom "Terra Incognita" koja će biti otvorena 20. ožujka. Ovu "Nepoznatu zemlju" Peko je otkrivao 10 godina napravivši tako preko 130 slika upravo u svome atelieru na Mrtvom zvonu gdje ga se svakodnevno može naći.

Izlažete u Umjetničkoj galeriji nakon dugo vremena, gdje ste svojedobno otvorili i svoju prvu izložbu. Što Vas je potaknulo da u njoj postavite i vašu "Terru Incognitu"?

Izlažem ponovno u Galeriji nakon 22 godine. Posljednja izložba koju sam tamo imao bila je nešto sasvim drukčije. Neposredno nakon rata započeo sam ciklus više igrajući se, a onda sam zaključio da bi od tih stotinjak slika ipak moglo nešto ispasti pa sam u Galeriji postavio "Krhotine" te prikazao dosta mračnu atmosferu. Odlučio sam da ne mogu stalno biti u tom crnilu, to ne odgovara ni mom temperamentu, pa sam se prije desetak godina preorijentirao i planirao napraviti izložbu crteža. Odustavši od toga, počeo sam raditi "Terru Incognitu". To je zemlja nepoznata i meni samome, upoznao sam je tek kada sam je nacrtao.

"Tera" je čitav ciklus slika. Koliko je trajao proces stvaranja, koliko je ukupno slika nastalo?

Proces je ukupno trajao 10 godina, a napravio sam 130 slika. U Umjetničkoj galeriji odlučio sam postaviti 90 slika uz nekoliko triptiha. "Terra Incognita" moj je ozbiljan posao, izložio sam od nje samo 11 slika prije nekoliko godina u Galeriji Sebastijan, mnogi će biti jako iznenađeni jer ona predstavlja potpuni otklon od onoga što sam prije radio. Ovakvu izložbu napravite jedanput u životu.

Što se u tim slikama ogleda, koji motivi prevladavaju?

Na slikama ima figuracije, ali nema ljudi, nisam ih htio staviti. Ali, opet, kad pogledam iz bliza slike, u pojedinim strukturama nalazim i ljude, životinje, nosoroga, kozu, nisam ih htio tu staviti, ali to je niz slučajnosti. Čudni su to krajolici, dosta sam u slike unio i nadrealizma na jedan drugi način. Potpuno su izmišljeni, rađeni po mojim skicama, opet ima u njima i nešto iskustava. Putujući uvijek nešto čovjek ugleda pa n neki svoj način prenese na slike. Doduše, kada počnem raditi, ne razmišljam o svemu ovome, ponese me objekt.

terra

U kojoj su tehnici slike rađene?

Sve su slike u akriliku iako, nisam neki ljubitelj ove tehnike, ali ovdje mi je pasalo jer se slike brže rade i suše. Da sam ih radio u klasičnoj tehnici ulja na platnu, ne bi ih završio za još 20 godina. Ovako sam drugi dan mogao doći i popraviti što treba jer budu već suhe. Najprije sam s akrilikom počeo raditi na drvu - medijapanu, a završio s platnom. Osim nekih 12 slika, cijela "Terra Incognita" rađena je na platnu. Veliki je to posao, ovakve slike nisu komercijalne, nekima se sviđaju, drugima ne, ali meni to nije važno. Radim na neki svoj način i time sebe ispunjam i zadovoljan sam.

Nakon ovog ciklusa imate i neke nove planove. O čemu je riječ?

Trenutno pripremam grafičku mapu s fra Vendelinom Karačićem iz Širokog Brijega. Njegove pjesme ćemo staviti u ovu mapu posvećenu fra Didaku Buntiću, fascinantnom čovjeku o kojem se vrlo malo zna. Planiramo je izdati krajem ove godine, sve ćemo otisnuti na mojoj preši u atelieru. Htio bih nakon toga napraviti jednu grafičku mapu sa Josipom Škerljom, njegovim pjesmama i mojim grafikama. A, potom, bih htio napraviti mapu posvećenu 30. godišnjici napada na Dubrovnik. Taj sam projekt s Lukom Paljetkom odavno počeo, ali sam bio odustao jer nisam bio siguran da je to dobro, bilo je dosta veliko. Međutim, uvjerili su me da mapa može biti dobra, koliko god da je velika.

Ujedno ste i grafičar te smo nedavno imali priliku vidjeti grafičku mapu posvećenu Držiću. Koliko je specifičan grafički izraz, kako teče taj kreativni proces nastanka?

Ključno je napraviti dobar crtež, prenijeti ga na ploču i početi rezati. Svaki put kad zarežete dlijetom, nožićem, pojavljuje se bijelo. Tada nastaje crno - bijeli odnos. Mapu za Marina Držića radio sam drukčije, dubokim tiskom. Dosta je to pipav posao, ne radim ga u atelieru, već doma uz glazbu. Sasvim je to drukčiji pristup.

DSC 0403

Učili ste od velikog Antuna Masle i Koste Stranjića. Koliko Vas je to oblikovalo kao slikara?

Moja majka bila je prijateljica s Maslinom suprugom, a otac ga je dobro poznavao. Poslije mi je Antun bio nastavnik likovnog. Majka je primijetila da sam počeo crtati i bilo joj je drago da me je nešto interesiralo. Bio sam slab đak, drugi me predmeti nisu zanimali. Odrastao sam na Prijekome, mi smo generacija koja je bila oblikovana i odgajana na ulici, grad je živio, nije bio kao danas. Masle mi je dao prvu poduku, a potom sam od Koste Stranjića najviše naučio. Pošao sam na akademiju i sve je krenulo dalje svojim putem.

Kakvom biste ocijenili aktualnu dubrovačku likovnu scenu?

Dosta je godina otkako sam prestao ići na bilo kakve izložbe. Sam sam sebe izolirao i to s razlogom. Kad dođete na neku izvanrednu izložbu, ispadate nikakav slikar, a postoji mogućnost da nešto preuzmete od drugih umjetnika i stavite na svoje slike. Mislim da ima previše slikara, nastala je velika produkcija, a pitanje je koliko znaju. Pod stare dane žalim što sam se rodio u ovom vremenu. Volio bih da sam rođen u vrijeme Moneta, Maneta, Degasa pa da mogu s njima nešto stvarati. Naravno, ne uspoređujem sebe s njima, ali to bi mi pasalo. Danas prevladava ljenčarenje, vrlo se malo radi, na izložbama se pojavljuju neke stvari koje nemaju neke veze s umjetnosti. Najlakše se svući gol i napraviti performans. Možda nije dobro što sam se izolirao, ali čini mi se da mi je to bila dobra odluka. U Gradu ima nekoliko vrlo dobrih mladih slikara i slikarica.

Uzmiče li umjetnost pred komercijalizmom?

Jednim dijelom da. Umjetnost će uvijek biti umjetnost, bila ona prodajna ili ne. Međutim, evo jednog primjera koji se već godinama pojavljuje u Dubrovniku - Dalijeva izložba. Bio sam na Bienalu u Veneciji gdje je bila izložena njegova izložba te sam primijetio mnogo grafika otisnutih po 2000 primjeraka. To je besmislica. Kasnije sam vidio da jej riječ o prevari, da ih je netko drugi potpisivao. Kod nas sam također vidio neke gluposti na toj izložbi što nema veze s pravom umjetnosti. To je sramota, ne za Dalija, već za one koji rade takve stvari i one koji dozvoljavaju da se one izlažu. Ljudi, nažalost, svašta rade ne bi li došli do novaca.

DSC 0419

Slažete li se s konstatacijom da Dubrovniku nedostaje adekvatnih izložbenih prostora?

Mislim da u Dubrovniku ipak ima dosta prostora za izlaganje počevši od Galerije Sebastijan, Umjetničku galeriju, Galeriju Dulčić Masle Pulitika, Pulitikin atelier, a postoje i manji prostori poput Kazališta, Dubrovačkih knjižnica te Domu Marina Držića. Prave izložbe ne smiju biti komercijalne. Naravno da svaki slikar mora financirati sebe i svoj rad, ali ne pretjerivati. Dubrovnik se pretvorio u grad kiča od gastronomije pa nadalje. Umjetnici se često moraju sami financirati. Gotovo sam sve svoje izložbe upravo tako financirao. Ali, to mi ne smeta, netko ima vikendicu, mene ispunja ovo što radim.

Mnogi se mladi umjetnici žale kako nemaju ateliere u kojima bi stvarali. Jesu li i Vas morili isti problemi kao umjetniku u nastajanju?

To je točno. Kada sam se 1968. vratio iz Zagreba, iznajmio sam mali prostor na Prijekome. Otamo sam morao poći, a već sam bio kupio svoju prešu koja teži gotovo 500 kila i stalno sam je prenosio iz prostora u prostor dok nisam dobio atelier u Mrtvom zvonu koji sam sam uz pomoć ondašnjeg SIZ - a uredio i tu sam već nekih 40 godina. Mladi umjetnici moraju biti svjesni da se trebaju snaći, pronaći neki prostor koji ne mora biti spektakularan, tako smo počeli Škerlj, ja, Trostmann, Šerbu, Dulčić. Takve su okolnosti, teško da će netko umjetniku jednostavno pokloniti atelier. Mora ga se izboriti svojim radom i kvalitetom.

Kako je raditi u Vašem atelieru, povučeni ste od gradske vreve, a opet ste u centru zbivanja?

Do Mrtvog zvona je teško doći, ali i poći. Problem je izvaditi sve stvari koje imam u atelieru. Ovo je lijep prostor, ali na vrlo nezgodnom mjestu. Odgovara mi njegova tišina i ne puštam unutra strance, jedino ako netko baš zatraži da hoće pogledati ga, ali ne dolazi u obzir da bih tu prodavao slike. Ja sam slikar, ali ne i trgovac.

DSC 0420

Predstavlja li vam Dubrovnik vječnu inspiraciju?

Radim neke stvari oko Grada jer je to jedino što se može prodati i unovčiti, a nažalost, nešto je potrebno i prodati kako bi sebe financirao. Grad mi je nekad bio inspiracija, ali više ne. Nekada njegove motive radim sa zadovoljstvom, nekada ne. Ali, koliko god tako slikao, nastojim da ipak ima neku razinu. Krvav je ovo posao, da bih smanjio troškove, sam sam preparirao platno, uokvirio sve slike, inače ne bih mogao sve izdržati.

Koja je okosnica, nit koja se proteže kroz sve Vaše radove?

U zadnjim slikama vidim neke motive koje sam radio prije 40 - ak godina. Vjerojatno ostane čovjeku u glavi nešto upečatljivo. Poveznicu su to nečega što sam prije radio ili doživio kao dijete, mladić ili kasnije. Ipak je sve povezano. Ma kakve radikalne zaokrete radio, opet se vraćam nekim temeljima. Ne vjerujem da je to slučaj, već normalna posljedica kod svakog umjetnika.

 

Leona Rašica

Objavljeno u Kultura

U pretposljednjem, 17., kolu Regionalne vaterpolske lige igrači trenera Vjeka Kobešćaka pobijedili su igrače Partizana 10:8 (1:1, 3:3, 1:1, 5:3 ). Prvih osam minuta proteklo je mirno – po jedan pogodak sa svake strane. Druga dionica igre pokazala je da ovo neće biti laka utakmica. Iako smo za razliku od prve, u ovoj četvrtini bili svjedoci 6 pogodaka, bili su jednako raspodijeljeni te smo na veliki odmor otišli s rezultatom 4:4. Ponovno isti scenarij kao u prvoj – Jugaši, točnije Hrvoje Benić, otvara pogotkom, uzvraća mu Srđan Aksentijević iz igrača više i to je sve od pogodaka za 3. četvrtinu. U posljednjih osam minuta igre Jugaši su se uozbiljili, postigli 5 pogodaka, dok su Beograđani postigli 3 što je rezultiralo tijesnom pobjedom od 10:8. Hrvoje Benić bio je prvi strijelac na susretu s 4 postignuta pogotka, s 2 mu se pridružio Loren Fatović, dok su jednom bili precizni Kristijan Čulina, Marko Žuvela, Vincenzo Renzuto i Viktor Rašović. Do kraja ligaškog dijela ostalo je još jedno kolo u kojem Jugaši sljedeću subotu, 24. ožujka, dočekuju Mornara.

Objavljeno u Sport

S više ili manje odjeka u javnosti, povremeno se u hrvatskim medijima pojave fotografije smećem zatrpanih uvala, plaža, riva u Dalmaciji, mahom u južnoj. Radi se o otpadu koji velikim dijelom stiže iz Albanije, što morskim strujama, što valovima snažnog juga, ali značajan dio otpada stiže iz Grčke, Crne Gore, pa i same Hrvatske. Nekom tko ne živi uz more i od mora ovakve vijesti su često samo ružna scena koja se brzo zaboravi, ali stanovnicima najpogođenijim ovom vrstom zagađenja polagano ovo postaje gorka svakodnevica. Posljednji primjer rasprostranjenog zagađenja Jadrana dogodio se posljednjih nekoliko dana. Pojava je toliko intenzivna, da ovoga puta smeće nije pogodilo samo dijelove Dalmacije, nego se sve više približava Kvarneru. Tone plastike, ali medicinskog otpada, zagađuju hrvatske otoke, obalu, more. Sve se to događa uoči nove turističke sezone za koju se najavljuje da će biti najuspješnija do sada. Možda je važnije pitanje od toga što će reći turisti kada vide “Mediteran kakav je nekad bio” pod tonama komunalnog otpada, ono trudi li se naša država zaista riješiti ovaj problem koji nije samo estetske naravi nego izravno može ugroziti zdavlje stanovnika i kratkoročno i dugoročno. Svjedoče o tome injekcije i drugi opasni otpad koji se dnevno kupi s naših plaža, svjedoče o tome plastikom prekrivana prostranstva našeg podmorja. Plastika se ne razgrađuje lako i prije ili kasnije u obliku mikrovlakana završi u ribi koju jedemo.

Da je situacija postala alarmantna, za Dalmaciju danas potvrdio je Antun Poljanić, zaljubljenik u prirodu iz Trstenika na Pelješcu.

"Svako malo smeće koje nam dođe sam čistim. To je posao države, ali ja to ne mogu gledati jer na poluotoku imam kuću. Godinama čistim gdje stignem, ali više nisam u cvijetu mladosti i čovjeku pomalo dosadi boriti se s 'vjetrenjačama'. Dođe mi plakati kad vidim toliko smeće na moru, na našim lijepim plažama. A čini se da ovoj pojavi nema kraja, sve je gore i gore".

“Stanje je neodrživo”

Zadnja pošiljka stigla je jučer, a intenziviralo se jutros kada je jugo donijelo novo smeće i granje. Prošla godina bila još i OK, ali to je vjerojatno bilo zbog suše u regiji. Sada je godina kišna, rijeke su nabujale pa stižu ogromne količine smeća, najviše iz Albanije koje je zatrpana smećem. Mislim da Albaniji moramo pomoći jer ovo nije lokalni, nego međunarodni problem. Mi nismo bogata država, ali neke stvari hitno moramo poduzeti. Stanje je neodrživo! Ako se ovo uskoro ne riješi, bit će nam “jao”. Smeće sam danas snimio između Trstenika i uvale Žuljana na poluotoku Zaglavak. U samom mjestu smeće se čisti, ali van njega to izgleda zastrašujuće. Jugo smeće nanese na obalu, međutim ako se ne očiti do sljedećeg juga, onda novo jugo postojeće smeće ukopa u plažu. Tada situacija postaje još gora. Kada se takva plaža čisti onda se prilikom čišćenja bagerima raznosi materijal same plaže. Dakle, trebalo bi reagirati brže da štete bude manje. Otpad je većinom komunalni. Najviše je plastičnih boca od vode, te plastičnih ambalaža od margarina, maslaca, jogurta. Osim albanskog, ima grčkog, crnogorskog, ali i hrvatskog smeća. Čini se da najviše smeća u Jadra izbaci rijeka Bojana. Smeće je dolazilo i prije, ali kroz cijelo moje djetinjstvo nije došlo smeća koliko sada dođe za jedan put. Ekstreman primjer zagađenja dogodio se 2011. godine. Postavljale su se brane oko obale, ali kada dođe jači vjetar, brane se razbiju i smeće nas je opet zatrpalo.

Poljanić je rekao što on vidi kao rješenje problema:

"Naši se nešto sramežljivo sastaju s predstavnicima zemljama koje su najviše odgovorne za onečišćenje Jadrana, ali to je slabo i nedovoljno. Sastanu se i onda naši kažu 'nemojte to više raditi', pa sve bude po starom. Nema od toga ništa! Jednostavno treba tužiti Albaniju. Albanija treba nadoknaditi troškove svih akcija čišćenja koje se poduzimaju. Albanija zagađuje vlastitu zemlju, teško da će u takvoj situaciji razmišljati o Hrvatskoj", kazao je.

"Da bude jasno, ne radi se samo o albanskom otpadu. Ima i hrvatskog. Uzmimo za primjer dio koćara koji je neodgovoran prema okolišu. Pobacaju po moru plastične gajbe koje im puknu. To nisu ljudi, trče za profitom i ništa drugo ih ne interesira. Takvih divljaka nisam vidio u životu. Svijest je nikakva i to me rastužuje".

“Zašto se čudimo da je sve više oboljelih od karcinoma”

Onda je otkrio što je još veći problem.

"Mi već sada u podmorju imamo toliko smeća da sve ronioce u Hrvatskoj angažiramo, mi to ne možemo očistiti sljedećih 50 godina. Među ostalim, mikrovlakna plastike sve više ulaze u ribe, a mi tu ribu konzumiramo. Onda se čudimo da je sve više oboljelih od karcinoma. Boce prekrivaju ogromne površine morskog tla. Sam ronim i ne možete vjerovati kako to izgleda. Ovo s plaže se većinom na kraju pokupi, ali ovo s dna neće nitko nikada. Imamo osjećaj da je sve više plastične ambalaže u svim susjednim zemljama. Ako se plastika nečim ne zamijeni, nećemo se lako riješiti ovog problema".

Poljanić smatra da Hrvatska ovaj problem ne rješava kako treba i stječe se dojam da odgovorni nisu svjesni koliko je problem otpada u moru velik:

"Pogledajte samo naš hrvatski turistički brend – Dubrovnik. Cijeli porat zna biti potpuno zatrpan smećem. Naši izjave da će sve očistiti i tu priča prestaje, čeka se nova tura smeća. Kakvu sliku šaljemo u svijet kad su nam plaže svako malo u smeću, a osobito kada smeće okupira naše najvrjednije povijesne i turističke bisere? Naši pokupe i čekaju novo smeće. Istina, kada se ovo počelo događati u Dubrovniku dogodio se onaj međunarodni sastanak u Dubrovniku, ali sve mi se čini da je to samo predstava za medije. Sumnjam da će se išta promijeniti po tom pitanju".

Poljanić je na kraju ukazao na licemjerstvo Europske Unije:

"Problem je što europske zemlje jako puno smeća izvoze u Albaniju. Dio toga otpada je i medicinski otpad. To je najjeftiniji način za riješiti ga se, u matičnim zemljama to bi ih puno više koštalo. Poznato mi je da su naši eurozastupnici poput Dubravke Šuice i Tonina Picule ukazivali na ovaj problem u Europskom parlamentu. Nije bilo ikakve reakcije! Očito Europi nije u interesu bilo što raditi po tom pitanju. To isto smeće na kraju završava u Jadranu. Imam vreću punu injekcija i medicinskog otpada kojeg pokupim s naših plaža, velik dio toga zemlje EU odlažu u Albaniji! Dakle, europski otpad u konačnici oni opet bace u rijeke i sve to završi u Hrvatskoj. To je začarani krug, a mi smo mala zemlja EU pa nas nitko ne obadaje. Da se ovo događa u Francuskoj, svi bi skakali! Zar nije čudno da smeće jedne zemlje izvan EU zatrpava otoke, obale i more zemlje članice EU i da nitko ne reagira? Čudne se stvari događaju", zaključuje Poljanić.

“Ljeti raj, zimi smetlište”

Da se ovaj problem više ne tiče samo juga Dalmacije, nego cijelog Jadrana, dokazuje video snimka nastala ovog vikenda na jednoj od najljepših plaža na Sredozemlju. Radi se o plaži Sakarun na Dugom otoku. Tamo je jučer boravio poznati zadarski fotograf Boris Kačan koji je objavio video. Jedan komentar ispod videa možda najbolje ukazuje gdje leži biti ovog gorućeg problema:

“Sve naše vale otvorene na jugo, posebno one koje gledaju na otvoreno more, su prirodni kolektori plutajućeg smeća. Ovo je samo pokazatelj općeg stanja plutajućeg smeća uglavnom plastike na Jadranu i Mediteranu. To je opći problem sviju nas kao civilizacije, a najmanje lokalna stvar. Prestanimo s korištenjem jednokratnih plastičnih predmeta, reciklirajmo, koristimo biorazgradive materijale i sami možemo puno učiniti”.

Objavljeno u Županija

Tonko Obuljen, brat ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek imenovan je novim predsjednikom Vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti. Odluka je to Vlade RH sa zatvorenog dijela sjednice koja je održana u četvrtak, 15. ožujka. Naime, kako je istaknuto u priopćenju objavljenom na stranici Vlade RH, zbog isteka mandata, Vlada je utvrdila odluku o razrješenju dosadašnjega predsjednika Vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, dr. sc. Dražena Lučića, zamjenika predsjednika Domagoja Jurjevića i članova Zdravka Jukića, dr. sc. Nikole Popovića i dr. sc. Marijana Bolarića.

Temeljem provedenog postupka po objavljenom javnom pozivu, Vlada je utvrdila odluku kojom se Tonka Obuljena imenuje novim predsjednikom Vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Darka Josipovića novim zamjenikom predsjednika Vijeća agencije, a novim članovima Vijeća mr. sc. Mislava Hebela, Antu Milasa i dr. sc. Nikolu Popovića. Vlada je obje odluke uputila u Hrvatski sabor na daljnji postupak.

No, Vlada RH ovo imenovanje nije uvrstila u priopćenje koje je poslano medijima, a prema pisanju Jutarnjeg lista odluka je u isto dodana tek u petak. Glasnogovornica Vlade Sunčana Glavak Jutarnjem je rekla kako je došlo do propusta prilikom sastavljanja priopćenja te da je sve bilo u skladu s propisima.

Objavljeno u Dubrovnik
Stranica 1 od 2

Nportal

Nakladnik: Neovisni portal d.o.o. za informacijske usluge i marketing
Sjedište društva: Vukovarska 9, 20 000 Dubrovnik
Temeljni kapital: 20.000,00 kn (uplaćen u cijelosti)
Upisan kod Trgovačkog suda u Splitu – stalna služba u Dubrovniku pod br. Tt-16/589-3,
dana 27. siječnja 2016. god. MBS: 090004038,
MB 01657844 OIB 84003986390

Redakcija: Nportal, Vukovarska 9, 20 000 Dubrovnik