Sadržaj izdvojen po datumu: Subota, 03 Veljača 2018

Dubrovački Crveni križ Vas poziva na akciju darivanja krvi koja će se održati 5. 2. 2018. godine (ponedjeljak) u Općoj bolnici Dubrovnik, na odjelu transfuziologije.

Akcija traje od 9 do 12 sati.

Krv je nezamjenjiv lijek, ne može se dobit umjetnim putem. Jedini izvor krvi i krvnih pripravaka je čovjek. Bez krvi i krvnih pripravaka mnogi bolesnici ne bi preživjeli i ozdravili.

Dođite i vi na akciju darivanja krvi jer darovana krv spašava živote! Petnaest minuta Vašega života, nekome cijeli život!

Objavljeno u Vijesti

U sklopu projekta prekogranične suradnje Interreg IPA Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Crna Gora, zaposlenici Doma zdravlja Metković posjetili su Centar za palijativnu skrb Doma zdravlja Ljubuški gdje je predavanje o palijativnoj skrbi održao ravnatelj Doma zdravlja Dubrovnik, Branko Bazdan.

Partneri u projektu, Dom zdravlja Ljubuški i Dom zdravlja Metković, nastoje osnovati mobilne palijativne timove kojima bi se na našem području pacijentima koji boluju od neizlječivih bolesti pružila primjerena zdravstvena skrb.

Predavanje Branka Bazdana slušali su zaposlenici Centra za palijativnu skrb u Ljubuškom, zajedno s ravnateljem Doma zdravlja Ljubuški, prim. dr. Srećkom Matićem, te članice budućeg metkovskog mobilnog palijativnog tima s ravnateljem Doma zdravlja Metković, mr. Mihovilom Štimcem.

Na temu rada mobilnog palijativnog tima pri Domu zdravlja Dubrovnik gosp. Bazdan je već održao jedno predavanje u Metkoviću, a kaže da se nada da je ovim predavanjem u Ljubuškom pridonio još većem uvođenju palijativne skrbi u domove zdravlja u BiH.

– Slično kao i u Metkoviću, doduše, malo prošireno, iznosio sam iskustva Doma zdravlja Dubrovnik i bolničkog dijela u osnivanju palijativne skrbi i razvoju do današnjeg dana kada je, od 1. 1. 2018. omogućeno da HZZO ugovara palijativne timove sa pojedinim ustanovama. Ovdje smo na neki način i u pomoći Domu zdravlja Ljubuški da se palijativna skrb implicira u njihov zdravstveni sustav. Nadam se da će kroz skoro vrijeme naša pomoć doprinijeti tome da se to i dogodi – rekao je Bazdan.

Centar za palijativnu skrb, odnosno, Hospicij Božanske milosti, Doma zdravlja Ljubuški s radom je počeo 2013. godine te u njemu istodobno može boraviti 30 pacijenata. Skrb pruža oboljelima iz Županije Zapadnohercegovačke, okolnih županija i gradova, te pacijentima iz Republike Hrvatske.

Ravnatelj Doma zdravlja Ljubuški, prim. dr. Srećko Matić, kazao je da je svrha posjeta, uz predavanje Branka Bazdana, povezivanje triju domova zdravlja oko palijativne skrbi.

– Svrha današnjeg obilaska i predavanja je povezivanje ne samo Doma zdravlja Metković i Doma zdravlja Ljubuški, nego i Doma zdravlja Dubrovnik oko problema palijativne skrbi. Kolega Bazdan je započeo palijativnu skrb još dok je bio ravnatelj bolnice u Dubrovniku i to je pokušao prenijeti u Dom zdravlja Dubrovnik. Međutim, ista priča kao i kod kolege Štimca, oni nemaju stacioniranu palijativnu srb i prisiljeni su za početak raditi sa moblnim timovima. Mi potrebe Doma zdravlja Ljubuški i potrebe za takvim palijativnim timovima nemamo jer imamo stacionirani smještaj. Naši pacijenti, nakon otpusta iz bolnice, pregleda lječičkog povjerenstva za prijem, izravno dolaze sa Sveučilišne bolnice Mostar – rekao je Matić.

Održano predavanje i seminar dio su projekta Interreg IPA Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Crna Gora u kojem partneri programa surađuju i u nabavi medicinskih uređaja. Tako će Dom zdravlja Metković, uz palijativni tim i već nabavljeni holter EKG-a, dobiti i uređaje poput lasera za fizikalnu terapiju, zubarske stolice, uređaja za RTG i ultrazvučni aparat.

Objavljeno u Vijesti

Sinoć se, na Kandeloru, u jedinstvenoj i prepunoj Saloči od zrcala održala umjetnička večer u organizaciji udruge 3D+UPIOU. Lijepo je bilo čuti glazbu, stih i vidjeti umjetnička djela posvećena našemu Parcu. Pjesnici Ana Bašić, Franka Kohn, Mira Orlić, Miho Đanović i Ivana Žuvela Kalina čitali su svoje stihove, a sveti Vlaho se smiješio sa djela Josipa Škerlja, Miša Baričevića, Stjepka Mamića, Lukše Obradovića, Ljiljane Vukotić Knez, Želja Perkovića, Luce Đuraš, Ane Bašić i Tibora Mladinova. Odsutnu japansku slikaricu Chikako Myosawa i njezina djela predstavila je ukratko dr. Refika Knežević. U sklopu ove umjetničke večeri, mogla su se vidjeti i unikatni radovi, lampe sa dubrovačkim zaštitnikom, autora Juraja Pavlovića. Program su upotpunili pjesmom Iva Pipinić i poznati glazbenik, osnivač „Dubrovačkih kavaljera“, Marko Majkovica, te plesni studio 3V. Bio je to poklon umjetnika svome Gradu i svetome Vlahu.

Ivana Žuvela Kalina

Objavljeno u Kultura

U organizaciji Turističke zajednice grada Dubrovnika, 3. veljače, na Festu svetog Vlaha, održala se tradicionalna humanitarna tombula čiji je prihod ove godine namijenjen Udruzi za zaštitu prava psihijatrijskih pacijenata i unaprjeđenje društvenog zdravlja i kvalitete života-Lukjernica.

Kartele koje su se prodavale ispred Sponze su planule u rekordnom roku, a prikupljeno je 15 000 kuna. Dobitnica tombule u iznosu od dvije tisuće kuna je Leonarda Ehrenberger iz Križevaca, petsto kuna je osvojio Josip Mihatović za ternu, dok su činkvinu u iznosu od tisuću kuna podijelila četiri dobitnika Srđan Kokanov, Tanja Vidović, Ivo Matić te Silvija Kisić.

Izvlačenje nagrada te kontroliranje brojeva vršila je komisija Turističke zajednice grada Dubrovnika s javnim bilježnikom Lucom Bronzan uz odobrenje Ministarstva financija, a program je vodio DJ Vjeverica.Turistička zajednica grada Dubrovnika se zahvaljuje svima koji su sudjelovali te čestita svim dobitnicima!

Objavljeno u Vijesti

Ko ga je uspio senjat u onoj masi šarenila narodnih nošnji, požurio je pitati Koreanca Shim Jonga što radi u svečanoj procesiji povodom Parčeva blagdana. Odjeven u primorsku monturu sa smješkom spremno je odgovarao kako već neko vrijeme boravi u Hrvatskoj gdje sa svojom TV ekipom snima dokumentarac o ljepotama i običajima naše zemlje. Posao, ali i zadovoljstvo dovelo ga je gdje drugo nego u naš Grad na proslavu 1046. Feste i Dana Grada Dubrovnika. Dobro nam došao!

Objavljeno u Vijesti

Izvijanjem barjaka pred prvostolnicom sudionici procesije, župljani mnogih župa grada i okolice zahvalili su se na blagoslovu i još jednoj uspješnoj Festi svetog Vlaha. Svaki od barjaktara najprije se predstavio, a potom ispred Katedrale izvio barjak svoje župe pred biskupima i festanjulima tako pozdravljajući dubrovačku prvostolnicu. Nakon toga, uputili su se k Crkvi sv. Vlaha koju su zajednički barjacima također pozdravili.

Objavljeno u Vijesti

Nakon večane procesije povodom 1046. Feste Parca kako i merita, građani Dubrovnika su se u Luži tratali šporkim makarulima, krafenima i čašom vina. Njima se nažalost nisu pridružili "gradski oci" i ckveni veledostojnici koji su, sasvim sigurno, bili zauzeti protokolarnim obvezama. Mi im želimo uslast i nazdravljamo blagdan dragom nam Starca!

Objavljeno u Vijesti

Prijateljstvo između Dubrovnika i Vukovara započelo je još u teškim ratnim uvjetima kada su se jedan i drugi grad, u okruženju krvoločnih bradatih hordi ujedinjenih pod znakovima petokrake i kokarde, branili od agresije. Ta ljubav je, nakon što su gradovi postali prijatelji, ostala do današnjeg dana. Jer se Vukovar i Dubrovnik znaju i vole: “Ako Hrvatska na zemljovidu nalikuje šestaru, onda su Vukovar i Dubrovnik dva vrha tog šestara”, zapisano je u “Povelji o prijateljstvu gradova Dubrovnika i Vukovara”.

Na današnji dan 1993., još dok je Vukovar bio pod okupacijom Srba i kada je u središtu grada stajao spomenik četničkom vođi Draži Mihailoviću Čiči, potpisana je Povelja o prijateljstvu dva hrvatska bisera i mučenika – Vukovara i Dubrovnika.

„Stari su Dubrovčani rekli: stavi prst u more, pa si povezan sa cijelim svijetom. Isto vrijedi i za Dunav. Ali, u svijetu ima gradova do kojih nam je osobito stalo. Vukovar i Dubrovnik sudbina je zbratimila u njihovoj borbi za opstanak, pa su zato oni jedan drugome važni. Daljina ne znači ništa: zamočimo prst jedni u more, drugi u Dunav i bit ćemo opet skupa“, napisao je Pavao Pavličić.

Povelju možete pročitati ovdje.

Objavljeno u Branitelji
Subota, 03 Veljača 2018 17:14

Gospari potopili splitski Jadran

Igrači Vjeka Kobešćaka se iz Splita doma vraćaju s nova 3 boda. U 11. su kolu bili bolji od Jadrana 20:9 (6:1, 7:4, 3:1, 4:3).
Odmah na početku Jugaši su pokazali zbog čega su jedina neporažena momčad Lige. Dobili su prvu dionicu igre sa 6:1. U drugoj smo vidjeli još više pogodaka, 7 Jugovih od kojih su 3 bila iz kontri. Do kraja su Jugaši lagano priveli utakmicu kraju do konačnih 20:9.

Najefikasniji je u Jugovim redovima bio Loren Fatović s 5 postignutih pogodaka, po 3 su dodali Viktor Rašović i Vincenzo Renzuto, dvaput su loptu iza leđa suparničkog vratara poslali Marko Macan, Luka Lončar, Maro Joković i Marko Ivanković dok je jednom precizan bio Luka Lozina.

Jugaši nemaju puno vremena za odmor. U sljedećem tjednu ih očekuju dva susreta; u srijedu Liga prvaka protiv Olympiacosa i u subotu gostovanje kod Primorca.

Izvor: Jug.hr

Objavljeno u Sport

U nas u Gradu, svi znaju za familiju Bonić. Prva asocijacija svakako je slavni Pape Bonić, nezaboravan lik često spominjan u mnogim sjećanjima dubrovačkih gospara, a i u aktualnoj Benićevoj „Storiji o neponovljivima“. Imao je Pape Bonić osmero djece, a jedan od njegovih sinova je i Vlaho. Vlaho živi sa svojom Marom na Pločama, a s njim smo porazgovarali kako su Bonići slavili Festu od svetoga Vlaha.

“Feste se rado spominjem. Iza procesije, tratavali smo se šporkijem makarulima, a kad je bilo loše, onda smo jeli krauta sa suhijem mesom. Moja je mati bila velika kuharica, pa kad bi bilo solada, spravljala je makarule s bokunima govedine. Danas kažu kako su šporki makaruli oni s mljevenijem mesom, ma kakvi su to makaruli... Nas je doma bilo bulikan, čak osam plus stari i stara, bilo je nekad lijepo, a mogu ti rijet nekad i grubo“, počinje priču dragi dundo Vlaho, misleći na ona vremena kad se nije uvijek imalo.

“Znaš što je mati činila: pastu frulu! To ti je kako pita od jabuka, ali nije bilo za učinit dva sloja... Spominjem se kako sam materi pomago trlicat one štrike od tijesta. Doli je bilo masno tijesto, pa mermelada koju je trebalo malo ugrijat da se razmaže, jer je bila prilično tvrda. Onda smo gori stavljali te dijagonalne štrike od tijesta. Kad bi uspio neko izjest dva komada, to bi bilo nešto... Bome, dolazila je i familja na tratamenat. Stari bi onda reko, kako trebamo malo skvasit i kjun, je li, pa bi se i zapjevalo,“ nastavlja.

„Otkako sam se ja oženio, u mene je dolazila cijela familja. Moja Marija i ja nikad nismo mogli poć na procesiju jer je trebalo spravljat objed. Obavezno bi pošli na Kandeloru i grlićanje dan prije. Kad sam radio ko komercijalni direktor u Gorice primo sam kartoline iz cijele Hrvatske, zvali bi me na telefon. Bilo je i solada, pa bi ispekla Mare mesa, činila tijesto s filom, pastu in forno, ona ti ima onu makinu za učinit tijesto. Neusporedivo ko kad sam bio dijete, to je onda bilo dosta jadno. Iza rata dolazili su u nas i moji prijatelji branitelji, a pokojni Božo Putica je vazda zadnji pošo iz kuće đe oko četiri ujutro. Dobra, stara vremena“, sa sjetom će gospar Vlaho.

„E, u zadnje vrijeme sam malo lošije, pa sam smanjio sve to, a žo mi je, što mogu. Dođe mi sestra s mužem i neputom, dođe i moj Orso i tako... Slušaj, vazda se spominjem svetoga Vlaha kao nečega lijepog,“ zaključuje Vlaho Bonić, a mi mu ovim putem nazdravljamo imendan. Živio!

Ivana Žuvela Kalina

Objavljeno u Lifestyle
Stranica 1 od 2