nportal crop
nportal crop
Lokva Lokva Dalibor Farčić

'Priko škoja' kolumna by Dalibor Farčić: 'Voda nije samo H2O'

Velj 07, 2018

Kada bi more bilo voda, povijest bi bila drugačije napisana. Iako se desetljećima pokušava iz mora dobiti kvalitetna voda u velikim količinama to ipak nije ostvareno. Kad otvoriš špinu i voda ne ide, odmah panika - što se dogodilo, gdje je kvar?! Znači, voda je u pitanju! Trči po bidune vode u dućan, ne zaboravi flaširanu, strah od žeđi kao da odnekud iz prošlosti uskrsnuo. Otoci su oduvijek bili žedni vode, ali ipak, živjelo se tisućljećima uz lokve, gustirne (cisterne), kasnije uz „naplove“ – umjetne rezervoare koje su vodonosci (brodovi )redovito punili pogotovo za ljetnih mjeseci. I danas ti brodovi redovito opskrbljuju zadarske otoke i druge potrebite. Uvijek se novi napredak nadopunjuje sa starim i kada to ljudi navrijeme shvate neće uništavati prirodu kakvu smo zatekli.

Na Korčuli uništene su neke lokve, a mnoge su se „renovirale“, očuvale od propadanja, nerazumijevanja... U projektnom istraživanju „Vodeni biseri jadranskih otoka“ utvrđeno je prošle godine da na našem otoku ima 73 vlažna staništa, 41 lokva. Tu spadaju različiti izvori, kanali, bunari, bazeni. Svakako, dobro je napomenuti da koliko god se pojedinci "boje" lokava, oni ipak podižu vlastite u vidu bazena potrebnih za turiste, moderno uređenih s protočnom vodom i svim mogućim kemikalijama za očuvanje njihovog sjaja. Dotle naše stare lokve i korita žive u pravom smislu riječi. One su staništa flore i faune. Žaba zelena krastača, njezina simfonija za ljetnih mjeseci je ekskluziva koja se ne smije propustiti, a zimi se povuče na suho, zato nije dobro pri obnovi podizati visoke rubove jer one moraju izaći. Tu su zmije, legla komaraca, mnoge žedne životinje – nije sve tako bajkovito, ali je u skladu s prirodom vrlo zanimljivo. U prošlosti su lokve imale ulogu napajanja stoke, ni čovjek nije zazirao od njezine čistoće. Opstanak lokvi je ostao zahvaljujući otočanima, a najviše ih je oko Lumbarde i Smokvice. U naše lokve je 1926. stigla i „Gambusino“ ribica iz Amerike koja se hrani ličinkama kukaca - protiv malarije.

To ne bi bilo dovoljno za opstanak, da otočani i ostali žedni vode nisu gradili cisterne (gustirne). Ima ih nebrojeno, vidljivih ili sakrivenih u kućama: u gradu, na selu, u polju... I danas ih možeš potražiti i diviti se njihovoj izgradnji, a pogotovo pucalima, krunama ili grlima na kojima se vide kamena udubljenja, žljebovi od potezanja konopa s laminom. Kišnica se u njima skupljala preko krovova uz neke filtere prirodne izrade. Obično je jegulja u gustirni bila živi pročišćivač vode. Je li je voda bila higijenski besprijekorna nije se pitalo, jer uglavnom zaraza nije bilo, a ljudi su vodili brigu o pravilnim ispitivanjima (na sebi) i održavanju. Još uvijek se u mnogim domaćinstvima pije ili koristi u perilici rublja jer je mekana, ne sadrži minerale. I ja je popijem bez problema, radije nego iz špine kad sam u prilici.

U Statutu Grada Korčule iz 1214. stoji odredba o izgradnji cisterni - svakome tko je izgradi daje se materijalna pomoć. Mnogo je toga išlo u prilog tim velikim nastojanjima da otočanin ne bude žedan, ni njegova stoka, a ni poneka biljka. Pazilo se na svaku kap vode jer more ne ublažuje žeđ! Najmanje problema bilo je na području Blata. Cijelo blatsko polje znalo je biti pod vodom i do šest metara. Ostatak žednog otoka tražio je trajno rješenje, za sebe i turiste koji su sve više dolazili. Tako je od 1961. iz podzemnih vodenih spremišta Vodovod Blato opskrbio zapadni dio otoka i postavio čvrsti temelj za njegov gospodarski razvoj. Dugo izgrađivan Neretvansko-Pelješko-Korčulansko- Lastovsko-Mljetski vodovod, s brojnim poteškoćama, pušten je u Korčuli 1986. da bi se njegova nadogradnja i rekonstrukcija za povećanje kapaciteta trajno nastavila.

Voda je dakle tu, koji put se i špina zaboravi zatvoriti, ali Bože moj, ima je! Što znamo o njoj? Možda je skupa, možda je nezdrava, ma puno je toga „možda“. Ali tko pročita knjigu japanskog autora Masaru Emoto „Poruke skrivene u vodi“, neće u vodi gledati kemijski sastav već živu tvar na koju stanje naše duše ima velik utjecaj. Sedamdeset posto čovječjeg tijela je voda – za sve narode, svakog čovjeka, a kristali vode prenose nam poruke kako bismo mogli i trebali živjeti. Zato ću završiti ovaj tekst upravo sa citatom ranije navedenog pisca: „Kad vodu pijete s osjećajem zahvalnosti sama je voda fizički drugačija, nego kad tu istu vodu pijete sa sjenkom uznemirenosti na duši“.

Dalibor Farčić

Nportal

Nakladnik: Neovisni portal d.o.o. za informacijske usluge i marketing
Sjedište društva: Vukovarska 9, 20 000 Dubrovnik
Temeljni kapital: 20.000,00 kn (uplaćen u cijelosti)
Upisan kod Trgovačkog suda u Splitu – stalna služba u Dubrovniku pod br. Tt-16/589-3,
dana 27. siječnja 2016. god. MBS: 090004038,
MB 01657844 OIB 84003986390

Redakcija: Nportal, Vukovarska 9, 20 000 Dubrovnik