nportal crop
nportal crop
Marina Glavinić Marina Glavinić Leona Rašica


'PRINČIPESA' SE VRATILA U GRADSKE MIRE Glavinić: 'Noći sam provodila uz mašinu, vadeći krojeve iz Burde'

Tra 08, 2018

Dubrovčani često govore kako bi u Grad trebalo vratiti stare obrte. Zato su svi s nestrpljenjem očekivali povratak u gradske mire dubrovačke modne dizajnerice, stilistice, ali kako sama kaže, prije svega šnajderice, Marine Glavinić. Jučer je „Prinčipesa“, kako je Marina nazvala svoj obrt, onako mu je nekad nadjenuo njen tata, gospar Mišo Barjaktarević, konačno otvorena.

Glavinić se javila na natječaj u studenom 2017. u kojem su Blaga djela nudila prostor za krojački obrt. „Sasvim slučajno sam saznala za natječaj i apsolutno se nisam nadala povoljnom ishodu. Ne zato što nisam iz nekog razloga mislila da to ne mogu dobiti osobno ja, nego zato što su toliko suludi iznosi najmova, o kojima ne mogu ni sanjati. Ponudila sam cijenu za koju sam mislila da je mogu podnijeti i čekala. Na domjenku Grada Dubrovnika sam čula vijest kako sam dobila prostor, iz prostog razloga-bila sam jedina. Bilo je i drugih ponuđača i s većim ponudama od moje, ali su oni tražili prvenstveno krojače.“, priča Marina, kojoj se ostvario dugogodišnji san.

DSC 0930

Tada je krenulo ishođenje dozvola, papirologija i neumoljiva hrvatska birokracija. „Trajalo je to, ali kako radim u Gradu Dubrovniku, znala sam đe, kud i kako, nakon evo skoro tri mjeseca gotovo je. Osjećam se preporođeno, vratila sam se doma! Zaista, ovo je jedan poseban osjećaj.“

„Prinčipesa“ odiše duhom Marininog oca, ne samo po njezinom imenu. Tu su i ogledalo, police i mnogi drugi detalji koje je izrađivao dundo Mišo, koji je nekada imao kovačku radionicu u zidinama. Cijelo jutro Marini su prilazili sugrađani, ljubili je, čestitali joj i jako se veselili otvaranju. „To je potvrda moga sna i daljnji poticaj, vjera da će ovo opstati. Nadam se kako ću potaknuti još nekoga da slijedi moj primjer. Moramo ponudu vratiti tamo gdje ona i pripada, u vrijeme osamdesetih, kad je grad bio Grad, kad je tako disao, a mi svi bili kao jedno. Ovo su mali koraci, ali moramo se vraćati. Svjesna sam da ne možemo vratiti život onakav kakav je nekada bio, ali možemo barem biti dosljedni sami sebi, cijeniti sebe dovoljno i pokazati drugima da smo mi upravo ti koji ovaj grad dišemo i živimo svaki dan.“

DSC 0925

Iglu i konac je prvi put uzela u ruke sa 16 godina. „Isparala sam materi doma lincune, na što je ona šizila. Prvo sam krenula s kotulama na lastiku i sjajnim trakama koje su se šivale na dnu. Pituravali smo ih u onim starim loncima u kojima se iskuhavala roba. Lincuni su bili stopostotno pamučni i podatni za sve. Ta kotula na lastiku je bila moja prva kreacija, onda sam na to mijenjala majice i dole nosila baletanke, a nosile su se i škapini u bojama. Kako je na kotuli bilo pet boja, ja bi onda mijenjala škapine u neku od tih boja i vazda imala novu kombinaciju. Poslije smo prijateljica i ja na jastučnice vezle konavoski vez i od spavaćica činile bluze. “, sjeća se s osmijehom Marina.

Nešto kasnije, završila je i tečaj šivanja u Bagata, jer je htjela ići korak dalje. Potom, provela je noći za šivaćom mašinom, vadila krojeve iz Burde. Kaže kako je njezina kreativnost uvijek davala vjetar u leđa. Želja za znanjem i napredovanjem odvela ju je i na Callegari tečajeve u Italiji. „Uvijek me interesiralo što se događa tamo iza. Moram priznati kako sam se svega tamo i nauživala i nagledala i naputovala, ali i umorila, jer je uz svoj standardni posao to vrlo teško uskladiti. Dobila sam njihovu diplomu stilistice i modne kreatorice. Oni pružaju jako puno mogućnosti za daljnje napredovanje, za negdje dalje, ali nisam takav tip. Više volim svoju samozatajnost, sjesti i to odraditi. Stilisti i modni kreatori moraju poznavati osnove šivanja, ali više crtaju, a meni je draže raditi. Uvijek mi je inspiracija bila vizualni svijet oko sebe, ne volim kopirati druge. To nešto moje, mora biti drugačije od svega ostaloga. Želim biti originalna i svoja.“

DSC 0960

U ovoj maloj butizi, kako je zove vlasnica, možete vidjeti njezine izložene kreacije, naručiti odjeću po mjeri, radit će se i popravci, prepravljanja, stiliziranje. „Ne očekujem ništa previše, ovo je moja velika ljubav, posao koji obavljam punih 38 godina. Imam jednu prirodnu žicu za one tako reći nemoguće i neizvedive stvari. Puno mi je draže nešto prepraviti, popraviti, prekrojiti i vratiti u stanje funkcije, nego uzeti komad robe i od toga nešto stvarati.“

Kad joj to slobodno vrijeme dozvoljava, Marina radi i revije, surađuje s modnim agencijama. Uz posao i obitelj nedostaje joj nekoliko sati u danu. „Zaposlit ću nekoga u „Prinčipesi“ iako bi moje stajanje u butizi bilo dobro, radi mušterija i sugestije, ali to trenutno ne mogu sebi priuštiti. Danas postoje razni oblici komunikacije pa će tu netko prodavati i primati narudžbe, a ja ću sve potrebno odrađivati. Korisnija sam za mašinom, a uvijek ću doći kad god to bude potrebno. Pozivam sve sugrađane da dođu u Grad, prošetajte, pitajte, posavjetujte se, bez obzira treba li vam nešto napraviti ili ne. Postali smo nekako daleki, otuđili smo se, vratimo bliskost i dišimo zajedno, to je moja poruka.“

Ivana Žuvela Kalina

Nportal

Nakladnik: Neovisni portal d.o.o. za informacijske usluge i marketing
Sjedište društva: Vukovarska 9, 20 000 Dubrovnik
Temeljni kapital: 20.000,00 kn (uplaćen u cijelosti)
Upisan kod Trgovačkog suda u Splitu – stalna služba u Dubrovniku pod br. Tt-16/589-3,
dana 27. siječnja 2016. god. MBS: 090004038,
MB 01657844 OIB 84003986390

Redakcija: Nportal, Vukovarska 9, 20 000 Dubrovnik