nportal crop

ŠPIJUNSKO - OBAVJEŠTAJNA SLUŽBA U DUBROVAČKOJ REPUBLICI

Kol 12, 2017

Ishodište dubrovačke špijunsko-obavještajne aktivnosti koja se razvila u sigurnosni sustav prikupljanja i uporabe informacija nužnih za preživljavanje u neprijateljskom okruženju, može se datirati u najranije razdoblje komunalne zajednice nastale na stiješnjenomu primorskom prostoru pod obroncima brda Srđ.
Prvi arhivski trag o organiziranju špijunske službe u Dubrovniku pruža dokument o zaključku Senata od 12. kolovoza 1301. godine, kojim su plemići Micael de Procullo (Prokulović), Petrus Prodanelli (Prodančić) i Marinus de Derksa (Držić) dobili zadatak da pošalju špijune kako bi prikupili informacije o ratnim pripremama srpskog kralja Uroša II. u dubrovačkom zaleđu."' Dubrovačka je specifičnost da se obavještajno-špijunskom djelatnošću od najstarijih vremena organizirano bavila država preko svoje vlade, koja je bila duboko svjesna da o uspješnosti provođenja te djelatnosti ovisi ne samo opstanak i sigurnost Dubrovačke Republike već i ostvarivanje najvećih gospodarskih probitaka.
Organizacije te službe provedena je do perfekcije, pa je dubrovačka Vlada u europskoj međunarodnoj zajednici smatrana za vrlo pouzdan izvor vojnih i diplomatskih obavještenja, a uz Carigrad i Veneciju u kojima su stalno boravili i kroz njih prolazili znatno brojniji špijuni svih pripadnosti, nedvojbeno da je i Dubrovnik nekoliko stoljeća bio jedno od najvažnijih europskih obavještajnih središta. Trebalo je imati doista iznimne sposobnosti za sudjelovanje u toj kompliciranoj i nadasve osjetljivoj međunarodnoj "igri". U prikupljanju podataka o tuđim najstrožije čuvanim tajnama dubrovačke vlasti su se služile svakojakim lukavstvima i nisu štedjele novac da ih se domognu, znajući da će Dubrovnik mnogo više dobiti u raznim povlasticama od onih koji su na taj način uspjeli kupiti informacije. U svemu tomu najbitnije je što je Vlada Republike tijekom stoljeća imala ulogu tajnoga obavještajca zapadnoeuropskih vladara o prilikama u Turskoj dokazujući se kao "bedem kršćanstva", a istodobno je kao "vjerni i najstariji haračar" dojavljivala Turcima sva važna zbivanja na Zapadu. I jednima i drugima tu je svoju ulogu prikazivala kao znak osobite privrženosti, ali se iz tajnih zapisnika vidi da je zapravo gledala samo na svoj interes.
Dubrovački je Senat informacije prikupljao preko konzula, stalnih i izvanrednih diplomatskih predstavnika Dubrovačke Republike, trgovaca i drugih Dubrovčana koji su boravili u državama Istoka i Zapada. Diplomatskim predstavnicima stalno je isticao važnost da budu dobro obaviješteni i da što češće šalju informacije. U uputi poklisarima harača, pisanoj 28. prosinca 1685. godine, ističe se: "Budite najmarljiviji u neprekidnom obavještavanju, s najvećom mogućom pažnjom i točnošću, o svim novostima iz onih strana [Turske], osobito što se tiče promjena na dvoru kod visokih dostojanstvenika,a najviše da nam pišete o onim stvarima koje bi mogle koristiti našem održanju i našim interesima." U dubrovačkim izvorima iz 14. stoljeća spominje se postojanje špijuna zvanih exploratores, sposobnih ljudi koje bira Senat radi prikupljanja novosti.
Povjesničar Zdravko Šundrica je ustanovio " da je Senat za prikupljanje vijesti sa Zapada imao nekoliko obavještajnih središta u Italiji: tajni agent u Veneciji bio je diplomat i trgovac Trajan Lalić, u Rimu opat Frano Parensi, u Anconi konzul Dominik Storani, u Napulju diplomatski predstavnik Giusto Vandenheuvel, u Barletti konzul Filip Bonelli.
Za prikupljanje informacija u Bosni organizirali su Dubrovčani vrlo razgrananu obavještajnu mrežu sastavljenu od povjerljivih ljudi, a nekad su tamo slali i posebne kurire da provjere točnost osobito važnih vijesti. Sve informacije što su s različitih strana svijeta pristizale u Dubrovnik najpomnije je analizirao i ocjenjivao Senat, zadužen za vođenje vanjske politike. Na osnovi vrlo velikoga iskustva i detaljnoga poznavanja međunarodnih prilika, stanja u pojedinim državama i na njihovim dvorovima, odnosu snaga različitih političkih struja, vojnim i gospodarskim potencijalima - članovi su Senata odlučivali o zauzimanju stavova, strategiji i taktici, davanju odgovora i novih uputa. Izvan tog uskog kruga ništa nije smjelo procuriti u javnost, jer su svakomu tko bi nešto izbrbljao s tajnih sjednica prijetile stroge kazne. Time je Senat osiguravao državni monopol u organiziranju i vođenju obavještajne službe.

Izvor: Gradoplov

Ivana Žuvela Kalina

Nportal

Izdavač publikacije: Neovisni portal d.o.o. za informacijske usluge i marketing

Temeljni kapital: 20.000,00 kn (uplaćen u cijelosti)

Upisan kod Trgovačkog suda u Splitu – stalna služba u Dubrovniku pod br. Tt-16/589-3, dana 27.01.2016. god. MBS: 090004038, MB 01657844
OIB 84003986390, Račun otvoren u Addiko banci
IBAN: HR7825000091101059527

Sjedište: Vukovarska 26/4, 20000 Dubrovnik